Ne čujem, ne vidim, ne govorim iliti zašto smo postali tako neosjetljivi

Zadnjih nekoliko mjeseci trudim se izbjegavati crnu kroniku.

Jednostavno mi je dosta čitanja o ružnim događajima, nasilju i ljudskoj nesreći. Ipak, crna kronika ipak nekako pronađe put do mene, bez obzira na sve moje napore. Dovoljno je samo otvoriti globalno popularni Facebook, pregledati newsfeed i barem jedna od deset objava će se odnositi na nešto iz crne kronike. Povremeno, privučena bombastičnim naslovom, ipak kliknem na link i ponovno, kao mnogo puta dosad, čudim se ljudskoj neosjetljivosti, najnižim strastima koje izviru kroz bezobrazne komentare pod velom anonimnosti koju pruža internet, zabrinjavajućem voajerizmu, naslađivanju nad ljudskom nesrećom i nevoljkosti da se nešto poduzme po tom pitanju.

 

Izvor

Redovito čitam i pišem na forumu i svjedokom sam mnogih rasprava o raznoraznim temama koje su inspirirane crnom kronikom dostupnom široj javnosti ili postovima o raznoraznim problemima s kojima ljudi dolaze na forum i traže pomoć, podršku ili savjet. Ponekad se i šokiram čitajući pojedine komentare (iako se naravno nerijetko i oduševim nekim stavovima i pažljivo sročenim odgovorima, formuliranim tako da ne povrijede nekoga).

Jednako se osjećam kada čitam komentare na portalima. Ti svi ljudi žive negdje u mojoj bližoj ili daljoj okolini. Možda s njima pričam, prolazim pored njih na cesti, možda mi oni prodaju kruh u pekari ili prehrambene artikle u dućanu. Možda baš za nekoga pomislim kako je simpatičan, da bi ta ista naizgled simpatična osoba nakon posla sjela za kompjuter, otvorila crnu kroniku i počela sipati otrovne komentare. Da bi ta ista osoba šutnula štene ili udarila člana obitelji. Nekoga oštetila materijalno ili emotivno. I da nitko ništa ne poduzme da se te nepravde ne isprave, da se neoprostiva djela kazne. Iskreno, to me malo plaši jer se pitam kamo sve to ide i čemu sve to vodi.

Izvor

Čini mi se da je stanje u državi postalo plodno tlo za takve komentare i ponašanje, pod izlikom: "Tko mene pita kako mi je, krivi su korumpirani političari, imam ja i svojih problema". Također, nekako se svaka rasprava uspije okrenuti na pitanje nezaposlenosti, nacionalnosti, rata i politike, pa čak kad se radi o članku o obiteljskom nasilju, s kojim, složit ćete se, ove teme uglavnom nemaju veze.

 

Izvor

Tako se dogodi da čovjek padne nasred ceste, a ljudi prolaze pored njega, bez želje da mu pomognu. 
- "Sigurno je pijan, taman posla da se bavim s pijandurom."
- "Žurim, nemam vremena da zovem hitnu i čekam s njom."

Tako se dogodi da pas ili mačka koje je udario auto bespomoćno leže i cvile na cesti gledajući prolaznike i pogledom ih prateći i moleći da im pomognu.
- "Ma, to je samo prljava lutalica, koga briga za nju."
- "Nije moj problem, potrošit' ću hrpu vremena da je odvedem veterinaru, a nemam ni novaca za to."
- "Ionako samo što nije uginula, zašto da se trudim?"

Tako se dogodi da beba umre od gladi, a da nitko od susjeda, koji su čuli plač i molbe ostale djece za hranom ne reagira.
- "Nećemo se petljati, nije to naša stvar."
- "Možda sam to umislila, neću dalje istraživati."

Tako se dogodi da muž premlati ženu, ne dogodi se ništa, pa je jednom udari prejako ili u igru uključi vatreno oružje nakon čega djeca ostanu bez mame, s doživotnom traumom, a nevin život se ugasi.
- "Samo mi treba da si luđaka natovarim na vrat."
- "Sama si je kriva, vidio sam ja kako je ona lajava, zaslužila je to."
 


I pojačaju glazbu, televizor, odu u drugu sobu, produže korak, okrenu glavu na drugu stranu.

Ukratko, vode se ovom filozofijom.

 

Izvor 

Da ne bude sve crno, nerijetko se oduševim ljudskošću, empatičnošću i voljom za pomaganjem pojedinih ljudi. To pokazuje da nije sve tako sivo i beznadno.


Ono što mene zanima je kako promijeniti stav pojedinaca koji djeluju i žive na način koji sam gore navela. Zar je tako prokleto teško anonimno prijaviti nasilje? Zastati i pomoći čovjeku koji leži na cesti? Nazvati udrugu koja se brine za napuštene životinje i javiti im gdje se životinja nalazi? Zar je teško otvoriti rubriku na portalima koja će donositi samo dobre vijesti, koje će služiti kao inspiracija i poticaj za humano djelovanje? Zar je nemoguće smiriti strasti i komentirati smireno i argumentirano, bez nasilja? Da, današnje društvo je krivo, no tko čini društo? Ja, vi, oni, one...svi mi!

Nadam se i duboko vjerujem da je moguće. Ima dovoljno primjera i slučajeva koji to dokazuju. Sve kreće od pojedinca. Budite taj pojedinac koji će potaknuti promjenu, svojim primjerom.

 

Izvor

Meow