petak, 25. siječnja 2013.

Male i velike tajne kuhanja i kuhinjskih poslova za nesposobne vol. 1

Za početak, ovaj post nije namjenjem onima koji se snalaze u kuhinji kao ribe u vodi. Vi kad ovo pročitate, sve što možete jest naslađivati se i rugati nama kojima i hrenovke dok se kuhaju raspuknu.

Nikad nisam voljela ništa što ima veze s bilo kakvim kućanskim poslovima. Vjerojatno tome je kriviti djetinjstvo u kojem moj jedini zadatak vezan uz hranu je bio - biti poguzija. Jedino što se od mene očekivalo do mojih ranih dvadesetih bilo je pojesti već skuhano te potom skloniti za sobom. A onda je nastupila muka božja! 
Kad ste jedina osoba u kućanstvu koja radi od kuće, nekako svi misle kako nemate baš nikakvih obaveza, pa vam je usput skuhati ručak. Meni kuhanje ručka nikad nije bilo usput. Ne postoji ta hrana koju je moguće skuhati u pet minuta koliko traje moja koncentracija i volja za kuhanjem. Oduvijek sam se divila ljudima koji su u stanju paralelno pripremati više jela. Meni i dan-danas, nekoliko godina od prvih kulinarskih pokušaja, paralelno spravljanje bilo čega predstavlja veliki izazov. Ja sam osoba koja je u stanju lakirati nokte, dok usput šalje poslovni mail i razgovara na telefon, ali događa se raspad sistema ako pokušavam nasjeckati luk dok paralelno se kuhaju krumpiri na štednjaku. Nije Murphy mogao napisati toliko zakona, koliko stvari može poći po krivu kad se ja latim kuhače i(li) noža.


Da ne duljim, pređimo na pouke koje vrijede za sve, koji se poput mene, ne snalaze u kuhinji:

1. Ako uz recept stoji predviđeno vrijeme spravljanja jela, pomnožite ga s tri.

U pitanju je svjetska urota. Nitko nije u stanju spremiti jelo u roku koji je napisan. Ovo uključuje i Golog kuhara. Naime, moja teorija je da svaka osoba vična kuhanju u stanju je odmah predvidjeti koliko joj treba za pripraviti koje jelo (makar ga i prvi put kuha) te uopće ne gleda što piše pod "vremenom priprave", a ako i pogleda nasmije se na glas ili sućutno odmahne glavom pitajući se koja će slijedeća budala nasjesti na ovaj podli trik.Ovo služi samo za obmanu nas koji ne volimo kuhanje. Nakon što jelo, koje bismo navodno trebali zgotoviti u 20 minuta, završimo na jedvite jade nakon sat vremena, osjećamo se k'o budale te se najčešće ostavimo ikakvih pokušaja s hranom, osim tamanjenja iste, slijedećih par mjeseci. Nakon toga, proces se vrti u krug.

2. Za Boga milog, ne radite ništa paralelno!

Ako niste vični kuhanju, ne, nije dobra ideja pirjati nešto, dok se nešto drugo prži, a treće peče! Poslušate li ovaj savjet, nažalost izgubit ćete dosta vremena, al će vas to spasiti brojnih porezotina i opekotina. 

3. Sunčane naočale su vaš prijatelj

Kaže mit da ako žvačete žvaku dok sjeckate luk, nećete plakati. To je najobičnija laž! Druga opcija je da baš sve glavice luka s kojima sam se susrela u životu su gmo mutanti koji ujedino služe i kao bojni otrov. Nema tog Orbita, Wrigleya, Tridenta ni Čungalunge koji su u stanju zaustaviti moje suze.

Sretnim stjecajem okolnosti jednog dana naočale su mi po povratku iz vana služile kao rajf i, u trenutku kad sam se nadvila nad nesretnu dasku i oguljenu kapulu, skliznule su na oči. S obzirom da sam bila iziritirana samom činjenicom da mi ne gine novo cmizdrenje, nije mi ih se dalo micati s nosa. Naravno, naočale nisu čudesne, ali u više navrata su se pokazale kako reduciraju količinu izlučevina lakrimalnih žlijezda za dobrih 50 %.

4. Pročitajte upute tri puta prije nego li bilo što započnete raditi

Postoje stvari u kuhanju koje dođu kao sitna slova u ugovoru između vas i banke ili mobilnog operatera. To je ono što ne registrirate, već se upustite u avanturu kuhanja, pa nakon teške muke vas dočeka hladan tuš. Meni se to dogodilo ne jednom. 
Čitam recept i mislim si, ajde, mogu ja to, kad tamo iz desetog retka zaskoči me izraz "brašno za prhka tijesta". Kakvo je to brašno za prhka tijesta, pobogu?! Moj riječnih sadržava glatko i oštro brašno, eventualno kukuruzno i crno. Sva sreća da sam prije nasjeckala 20 deka pancete, izribala svu silu šunke i sira, ogulila koješta, i onda od svega toga nemam ništa. 
Ni dan danas ne znam kakvo je to brašno jer tko će od sramote pitati. Ja sam odlučila da ću ga zvati glatkim i amen.

5. Ne vjerujte izrazima prstohvat, otprilike i odoka

Ako vam netko ljubazno diktira recept i u njemu se nađu ovakvi izrazi, samo kimnite glavom, lažirajte smješak i promrmljajte hvala. Čim osoba ode iz prostorije, bacite to u smeće. 
Kako da ja znam što nekom znači prstohvat soli, pogotovo ako osoba koja vam to savjetuje ima debele prste? U svakom slučaju ćete pogriješiti. Ako stavite vlastiti prstohvat, ispast će vam neslano. Ako stavite ono što se procijenili kao potencijali prstohvat osobe koja vam je dala recept, ispast će preslano.
Koliko je to odoka krupice, griza, vode, mlijeka, čega god? Vjerujte mi, odoka nikad nije ona količina koju ste si vi zamislili.

Također, savjetujem da uvijek priupitate što ljudima točno znači šalica i žličica. Neka vam ne bude neugodno prebirati kroz nečiji escajg, svi mi koristimo različite količine.

S ovim petim savjetom ćemo za sad stati, noć je prehladna da bi se opterećivalo nekim budućim ručkom.

Muči li i vas sve u kuhinji? Imate li kakav koristan savjet za podijeliti s nama manje talentiranima? Vjerujete li da nas namjerno lažu kad kažu kako je nešto jednostavno za pripraviti?

Do slijedećeg posta, pozdravlja vas vaš 3.14 Čić

2 komentara:

  1. Hahahaha na ovo sam se tako nasmijala :D Meni su te mjere 'odoka' presuper, svaki odokativni recept sam sjebala :D A najbolje je kad pitam mamu - 'a kolko dugo se treba to kuhati/peći?', na što je njezin odgovor UVIJEK: 'pa vidiš kad je gotovo' :D Očito sam ja slijepa jer nikad, nikad ne vidim kad je gotovo!

    Inače sam imala brdo gafova u kuhanju, makar volim kuhati, nikad ne radim nešto paralelno, inače sve zagori, čak i kad se peče na najmanjoj mogućoj vatri :D A jedino što radim odokativno je začinjavanje, tu sam, ne znam na koju foru, genije :D

    OdgovoriIzbriši
  2. :D
    Ja nemam problema s kuhanjem..dapače, obožavam kuhati :D
    A što se tiče ovog "odokativnog", tako funkcioniram oduvijek i svaki put ispadne taman..ne znam, možda je moje odokativno ono PRAVO odokativno :D

    I da..još jedan savjet..uvijek, ali uvijek, se količina šećera koja piše u receptu za kolač/tortu/ili bilo što slatko, sreže na pola. Ako piše 25dag šećera, stavi se 12-13 dag :) Pretpostavljam da je taj silan šećer u receptima ostavština nekih prošlih vremena kada se slatko jelo jednom na godinu pa se zato i šećerilo do besvjesti :D

    OdgovoriIzbriši