Dovoljan je samo jedan like (još jedna divna hrvatska riječ) da nahranite djecu u Africi, pomognete beskućnicima, psima u azilu, itd.
Neki su otišli još dalje pa skupljaju lajkove na preminuloj djeci.
U vrijeme internet kupovine, cyber sexa i sl. novotarija, popularan je i like kao činjenje dobrog djela.
Za otići i zbilja učiniti nešto dobro je ipak potrebno vrijeme i trud, a mi to nemamo. Uostalom, neće komšinica Manda vidjeti da sam ja volontirala u pučkoj kuhinji ili uplatila 30 kuna na bankovni račun nezaposlene samohrane majke, ali like - to se ipak vidi. Brzo je i lako - i ne moram zaprljati ručice ili se odreći željenog gela za tuširanje sa piling zrncima posebno probrane kave koja prođu kroz probavni trakt azijskog cibeta ili sapuna od mlijeka neprcane deve.
Izvor
U istoj kategoriji su mi veliki fejsbuk vjernici. To su oni koji imaju slike iz Međugorja, lajkaju statuse fra Zvjezdana Linića, dijele molitve na zidu i sl. Svi moraju vidjeti kako oni slave Boga. Brijem da sjede u prvom redu na misi. Isto tako, sad ću biti Ku Čka i reći, mislim da su oni prvi koji će prokomentirati droljizam djevojke koja se pojavila u suknji iznad koljena.
Kad sam vidjela stranicu imena Isus - ovo mi je bila prva pomisao.
Da, lajkanjem svog vjerskog sadržaja na fejsbuku, osigurali ste si ulazak u raj.
Izvor
Odlični su mi i oni koji dijele forwarduše s nekim istinitim životnim (najčešće vezanim uz vjeru) pričama koje jednostavno moraš lajkati. Naime, riječ je o nekoj nazovimo ucjeni i ako lajkaš dogodit će ti se nešto jako lijepo. Priča je vrlo vjerojatna i gramatički ispravna.
Za kraj ću reći nešto u stilu mojeg selebriti dvojnika - i taj like nabijem na k.
- Zverka
Lajkam ovaj post. :P
OdgovoriIzbriši