Grumpy Čke čitaju: Ponos i predrasude i zombiji

U ovom postu dat ću svoj kratki osvrt na knjigu koju sam zadnju pročitala - Ponos i predrasude i zombiji. Hrvatski prijevod možete naći u izdanju VBZa.

Ponos i predrasude i zombiji su djelo dva autora: Jane Austen i Setha Grahmea Smitha. Naime, Seth je u već postojeći Austeničin tekst poubacivao zombije, nindže, kojekakve istočnjačke borilačke vješnine... gdje god mu se to učinilo zgodno i tako napravio (ili bolje rečeno prepravio) ovaj ultimate ženski roman u nešto posve drukčije.

 Izvor

Ponos i predrasude počinju rečenicom: "Općenito je poznata činjenica da je bogatu neoženjenu čovjeku žena prijeko potrebna." S druge strane, ako upletemo zombije, prva rečenica u knjizi zvuči ovako: "Općenito je poznato kako je zombiju s mozgom uvijek prijeko potrebno još mozga." Naravno, Smith nije izbacio činjenicu i kako svaki čestit, pošten mladić prijeko treba suprugu, koja je uz sve svoje dražesti i vrsno izobražena, samo ovaj put umjesto umijeća sviranja glasovira ona mora znati drevne istočnjačke borilačke vještine. Engleska ostaje smještena u isto vremensko razdoblje, samo ovaj put ima mali problemčić - njome haraju sotonine legije - neizrecivi ili zombiji, kako vam drago. Oni, hvala Bogu, nemaju nikakve dodatne supermoći, nisu u stanju misliti ili osjećati, ne svjetlucaju u mraku i jedino što im je bitno jest pošteno se najesti (svježe mozgovine, ako je to ikako moguće). Zombi se postaje zarazom (ako vas je neizrecivi prethodno ugrizao) ili umiranjem, tako da svaki čestiti Englez je pri pokopu dekapitiran.


Reći kako je ova knjiga remek-djelo je apsurdno, zapravo apsurdno ju je uopće puno opisivati jer je roman iz jednog uljudnog djela prešao u nešto sasvim budalasto - budalastije od Kitty i Lydije zajedno, budalastije od napada živaca gospođe Bennet, budalastije od oholog ponašanja Lady Catherine de Bourgh, ma čak i od pomno smišljenih komplimenata njenog župnika, gospodina Collinsa.

Tko ne bi trebao čitati ovu knjigu: 

- zagriženi ljubitelji romantike
- ljudi istančanog ukusa koji ionako čitaju samo Krležu i ruske realiste
- oni koji smatraju kako se u književnosti ne bi smjeli događati "coveri"
- protivnici fantastičnih likova u djelima (vampira, vukodlaka, zombija, vila, goblina, domaćih, oživljenih vrtnih patuljaka, ....)

Kome je knjiga namijenjena:

- prvenstveno muškarcima koji su iz nekog razloga natjerani pročitati original, njih će ova knjiga oboriti s nogu (bolje reć fotelje, jer čisto sumnjam kako čitaju i pri tom stoje)
- svima koji su čitali original i žele nešto budalasto za opuštanje

 Izvor

Meni, obožavateljici originala, ova knjiga je fenomenalna i zasigurno ću ju ubrzo ponovno pročitati. Original sam čitala u milijun različitih izdanja tako da Ponos i predrasude znam skoro napamet. Gledala sam jednako toliko puta i različite ekranizirane verzije (ali kao dobru priznajem jedino BBCjevu mini seriju iz 1995.) i općenito sam uratke na ovu tematiku smatrala vrlo lošim. Onaj film s Keirom Knightley smatram kompletnim Austenhuljenjem jer onakva razina patetike u izmjenjenim scenama je nepodnošljiva.

Uz sve rečeno, opasno me je bio strah kako mi se ovo djelo neće uopće svidjeti (nevezano uz to što me je ulovio nezaustavljiv hihot oduševljenja kad sam vidjela kako je nešto ovakvo izdano). Ali! Ali, zombiji su me očarali, budalastost svega me je naprosto osvojila i iskreno kažem kako dugo, dugo nisam pročitala ništa ovako zabavno i dobro. Jedva čekam da mi u ruke padne neko drugo djelo gospodina Smitha.

Moja potpuno subjektivna ocjena romana : 5+ :)

- 3.14