Nekidan sam imala jako puno obaveza pa pošto nisam mogla odlučiti što prvo rješavati, nastavila sam scrollati bespućima Facebooka. Za oko mi je zapao članak naslova ''Evo zašto još uvijek niste sreli onog pravog'', koji je išao uz status da savršeni princ na bijelom konju postoji samo u bajkama.
Kad mi netko mudro izgovori ,,Single si jer tražiš savršenstvo'', iskreno doživim omanji živčani slom, nešto tipa Zdravko Mamić na suđenju. Pomislim da me zamišljaju kako na prvi dejt nosim kutomjer pa si potencijalnom partneru mjerim kut između glave i ušiju te mu onda izgovaram: ,,Sorry, nije da se vidi, ali ti si po mjerilima ipak malo klempav. Ništa od ovoga.'' Ili Theresu Lopez Fitzgerald iz Strasti kako svima naokolo priča da je samo Ethan Crane njen savršeni prince charming. Za vas koji ne kužite o čemu ja to pričam: GDJE STE BILI 2001?
Iskrena da budem, to je zapravo rečenica koju mi sličnim riječima kažu mnogi. Nekidan mi je to rekla mama, vjerojatno očajna zbog toga što sam joj na pitanje je li na ''partyju'' na kojem sam bila bio netko ''zanimljiv'' odgovorila da je, i to prasac koji se vrtio na ražnju. Prije mjesec dana, ničim izazvan površni poznanik, do čijeg mi je mišljenja stalo kao otprilike Tini Katanić do predbračne čistoće. To mi je prije nekih godinu dana, u pauzi između žalopojki na svog odabranika, rekla i prijateljica. To sam jednom pročitala i na statusu Brune Šimleše kojeg je netko lajkao, a ako je on to napisao, onda stvarno mora biti tako nekako (sarkastičan smijeh).
Prošle godine upoznala sam jednog dečka. Za potrebe ovog članka nazvat ćemo ga Sroljan. Sad vi mislite je li to bio Goran ili Zoran ili vas čisto želim navesti na krivi trag, no ne brinite nije mi recitirao poeziju o malim orhidejama. Sroljan je bio zgodan mladić, bacao je na mog celebrity crusha, pokazao je dobar smisao za humor, nije mi uletio s ''sumljam da postoji lijepša od tebe'' pa sam pomislila da je savršen te kao svaka prava udavača krenula guglati vjenčanice i kombinirati imena koja želim za djecu s njegovim prezimenom. I onda sam skužila da uberkul skandinavsko ime koje imam za sina ne ide u njegovo balkansko prezime pa sam ga odlučila blokirati na svim društvenim mrežama (šalim se naravno). No istina je da sam o Sroljanu stvorila jako pozitivnu sliku. Kako smo se upoznavali Sroljan mi je postajao sve divniji i divniji, ali sam naravno uočila i neke njegove lošije strane. Bilo je tu nekih WTF navika i stavova, uočavanja problema koji bi se jednog dana mogli odraziti na kvalitetu života, ''možeš ti to i bolje'' stavova okoline, no to nije narušilo moje osjećaje prema njemu. No onda je Sroljan ispao veliki sroljo pa smo tako došli do ovog članka.
Poanta ovog mog filozofiranja je - nitko od nas ne traži savršenu osobu. Tražimo onu osobu koju ćemo, zbog onog nekog X faktora, kemije ili kako god to nazvali, savršeno prihvatiti baš onakvu kakva je. Ako smo nekome u stanju ozbiljnije zamjeriti što ne zna tko je Jose Mourinho, prelijeva pommes frites ketchupom (umjesto da ga kao svi normalni ljudi umače) ili potajno sluša Shomyja i Vukija po meni tu nema puno mjesta za napredak. Kada je netko u stanju od nečeg beznačajnog napraviti nekome problem, upitno je hoće li imati volje i snage biti uz tu osobu kada pravi problem dođe. Život je ionako često pretežak i preizazovan da bismo dodatnu energiju gubili na glumljenje emocija samo da bismo zadovoljili neke društvene norme o uparenosti. Pa nismo na Noinoj arci na kojoj želimo uloviti autogram Darija Šimića!
Gore navedeni Sroljan nije baš volio Hajduk, nije vozio Audi i nije bio visok metar devedeset, što bih inače, da mi Dobra Vila da čarobni štapić da stvorim savršenog muškarca, definitivno izabrala. Je li mi bilo bitno što subotom navečer jedem nefotogenični fast food, umjesto da na Instagram s fensi lokacije kačim sliku bifteka i pačjeg moussea na posteljici od rukole. Nije! Je li me išta spriječilo da budem s njim u trenutku kada mu je to bilo zaista potrebno. Nije! Jesam li slušala one koji su mi pokušali ukazati na to da netko drugi ''na papiru'' ima puno više kvaliteta. Nope!
Jedna moja prijateljica pala je na ulet: ,,Imaš nešto hercegovačko u sebi? A je l' bi htjela imat'?'' Ne znam točno je li joj to baš bilo duhovito ili se jednostavno ponadala japraku, pršutu i siru (#UvijekGladna). Kada sam ovaj ulet ispričala drugim ljudima, svi su odreda napravili facu kao da si pred vegana stavio tanjur sa čvarcima prelivenim javorovim sirupom. Ali ona je očito u tome prepoznala nešto cool i dan danas je sretna s istim čovjekom.
Ja sam npr. glavom bez obzira pobjegla od lika koji je htio ispasti cool sa: ,,E znaš ti da je Jedan-Poznati-Stvarno-Zgodni-Tamnoputi-Hrvatski-Sportaš moj rođeni bratić?'' Pobjegla sam, možda zato što ne volim te ''Moj tata je jači od tvog tate'' spike, a možda i zato što je više izgledao kao zakržljala verzija Luke Modrića (#NeSjećamSe)! Istu večer ''pala sam'' na dečka koji je kada sam mu prepričala svoj dan rekao da pametna i vrijedna cura poput mene zaslužuje uspjeh na faksu. Moja druga prijateljica bi vjerojatno pobjegla od ovakve izjave jer više voli prave muškarce koji ju tjeraju u kuhinju da pravi sendviče, a ne takve šonje koji ne znaju pokazati gdje je ženi mjesto.
Jednom sam doživjela i lika koji mi je na prvom dejtu rekao da bi htio imati najmanje troje djece te da bi sina svakako nazvao Miljenko. Ne, ne zezam se, čak se i malo uvrijedio kad sam počela lagano plakati od smijeha na to ime. Naravno, opet sam pobjegla, kao otprilike Vinko iz LJNS od vode i sapuna. Da mi je to rekao Sroljan, vjerujem da bih se nekako uspjela uvjeriti da je Miljenko puno ljepše ime nego npr. Noel ili Niko.
Nekad ćemo na prvu znati ''ima li nade za nas'', a nekad ćemo to shvatiti kroz vrijeme. Sve je to OK. Ali znate što nije OK? Tratiti svoje i tuđe vrijeme na fejk emocije čisto ''da selo ne bi pričalo''. Za Facebook i Instagram izigravati svemirsku ljubav, a istovremeno čmrljiti kako smo duboko nesretni i ništa ne poduzimati oko toga. Zabadati nos u tuđe živote bez da u obzir uzimamo što je netko preživio i što osjeća. Davanje savjeta drugim ljudima je lako. Ono što nije lako je ostati prije spavanja sam sa svojim mislima i shvatiti da si sretan za javnost, a ne za sebe.
Uglavnom, ako to radite - prestanite nama single ljudima govoriti da ne tražimo savršenstvo. Vjerujte mi, ne tražimo. Nećete s tim postići ništa pametno, osim što ćete nas iživcirati ili nekog natjerati da pristane na nešto ''manje'' i bude nesretan jer ne želi da ga babatetka Barica, Đurđa s posla i Bruno Šimleša smatraju picajzlom koja zaslužuje ostariti s mačkama.
Za kraj jedan od meni omiljenih citata: “Unless it's mad, passionate, extraordinary love, it's a waste of your time. There are too many mediocre things in life. Love shouldn't be one of them.”
Kada nađemo ovo, bit će nam svejedno je li ta druga osoba riba, Kinez ili Čovjek Jogurt, pardon Mliječna Kultura! Jer kako bi rekao Tin Ujević: ,,Ljubav je nešto što se dogodi, samo joj pusti da te pogodi'' ili Antun Branko Šimić ,,Kad srce kaže DA ti se samo nasmiješi.''
Od HajduČke, od srca :)
Nema komentara:
Objavi komentar