Njima baš i nije stalo

Jedna od najvećih ljudskih nesreća je što nam je često jako stalo do onih kojima do nas nije stalo baš niti malo (ovo se čak i rimuje, Vjekoslavo Huljić pazi se). Još je gora nesreća kada sami sebe uvjeravamo da to nije tako.  I onda ih krećemo braniti pa sami sebe uvjeravamo da oni jadni baš nemaju vremena ili imaju previše svojih problema da bi se mogli posvetiti nama ili  (najgluplje od svega) im je previše stalo do nas, ali ih je samo to sram priznati.  Bulšit!  Bježite od takvih, bježite kao Ivica Todorić iz Hrvatske jer njima je stalo do vas kao Vuci do vegetarijanskog burgera! I ne, niste vi krivi za njihovo ponašanje. Vaša je krivnja samo što uništavate sebe vjerovanjem da je u vama problem i da će se oni promijeniti. 

Izvor

Ovo je moja lista ljudi od kojih svakako trebate bježati jer njima definitivno nije stalo do vas: 

-Oni koji vam 'ladno kažu da u iduća dva mjeseca zbog učenja za ispit neće imati vremena za kavu s vama, ali će u međuvremenu otići na ljetovanje, kompletni makeover, kirvaj u Špičkovini Donjoj, izložbu pasa i koncert Pravila igre te sve to uredno podijeliti na raznim društvenim mrežama;

-Oni koji će se do neba naduriti jer ih kao niste pozdraviti na ulici, a neće se potruditi pozdraviti vas (a niste ih pozdravili samo zato što ih niste vidjeli jer ste  kratkovidni, a što oni dobro znaju);

-Oni koji će vas progutati, prožvakati, ispljunuti, a onda se ponašati kao da se ama baš ništa nije dogodilo (a i neće im biti jasno zašto im poslije prilazite u grču i  sa strahom);

-Oni koji će vaše ,,Ti si jedan od rijetkih kojima ću reći ovo, a reći ću ti jer imam povjerenja u tebe...'' shvatiti kao izazov da to podijele sa svima živima i neživima;

-Oni koji vas neće obavijestiti o bitnim događajima iz svog života, ali će se zato smrtno uvrijediti ako vi njima nešto propustite reći (čisto jer njihovu šutnju shvaćate kao da si očito niste dovoljno dobri da biste si dijelili neke stvari);

-Oni koji će se poput prosječnog vrtićarca duriti na činjenicu da imate i neke druge prijatelje u svom životu s kojima ponekad želite biti nasamo pa vam nabijati osjećaj krivnje da druge volite više nego njih;

-Oni koji će vas smatrati svojim privatnim besplatnim psihologom pa vam u širinu i najmanje detalje pričati sve svoje probleme, dok će na vaše imati reakciju ,,Joj ma pusti to, Bog će uvijek sve staviti na svoje mjesto, samo treba biti strpljiv, moliti i pustiti da sve ide svojim tokom'';

-Oni koji će praviti dramu od problemčića u rangu: Joooj, mama mi je kupila Nescafe umjesto Jacobs kave, bez da razmisle da pričaju osobi koja se u tom trenutku suočava s puno gorim stvarima;

-Oni koji će svoju priču i stavove mijenjati kao Luka Modrić i Dejan Lovren iskaz na sudu, na neke događaje imati sinkope a la Horvatinčić, a onda se duriti što ih gledate u stilu ''A otkad je to tako?'';

-Oni koji vam nisu bili u stanju reći  jedno malo obično ,,Hvala'' nakon što ste si vi od brige za njih skratili život za jedno minimalno pet godina;

-Oni koji se neće ni potruditi shvatiti zašto si odustao od fakulteta/ zašto ne želiš imati djecu/ upisao tečaj šivanja,  nego će njurgati i osuđivati te;

-Oni koji će vam se javiti jednom u tri mjeseca u stilu ..E ja sam tu blizu tebe, ajd dođi za 15 minuta'', a kada ih odbijete jer već imate obaveze i planove slijedi ,,A jesi neka, ti nikad ništa nećeš!'';

-Oni kojima će očito biti baš zabavno ''kuhati te na laganoj vatri'' i gledati kako patiš;

-Oni koji će otvoreni tvrditi da su neki drugi njihovi prijatelji ''više cool'' iako ste vi i dalje oni koji s njima obilaze bolnice jer to očito nije zadatak za ''cool ljude'';

-Oni koji će nas svako vaše prepričavanje problema reagirati sa:  ,,Uginuo ti je pas? Nije to ništa, meni su tri psa uginula i mačka također i kanarinac mi je odletio, a ni zlatna ribica mi nije baš najbolje'';

-Oni koji nakon 5+ godina intenzivnog druženja s vama neće uspjeti upamtiti vaše najveće želje, interese i strahove;

-Oni s kojima svaki pokušaj ozbiljnog razgovora izgleda ovako:  E moram ti nešto važno ispričati. Išli smo Pero i ja na ćevape i... - A gdje ste išli? - U Kod Muje i Hase. I onda smo sjeli i počeli pričati o ... - A jeste sjedili unutra ili vani? - Vani. Uglavnom, on ti je meni rekao sjećaš li se kad smo... -  A koliko su kod njih ćevapi?'' - Ne znam, on je platio. Uglavnom, kaže on... - Ja se ne sjećam kad smo ja i ovaj moj zadnji put bili negdje na večeri... Naravno, nakon što odustanete od svakog pokušaja pričanja priče, dobit ćete prigovor da nikad ništa ne pričate o sebi;

-Oni koji će se okolo ismijavati na vaše dobrodušne (ali nepopularne savjete) i ne reći vam ,,Hvala ti, bio si u pravu, sorry što sam bio onakav'' kada se ispostavi da ste bili u pravu;

-Oni koji će jednom u par mjeseci doći u vaš grad, neće vam se javiti, a kada se slučajno nađete na istom mjestu i kad ih pitate zašto vam se nisu javili reći će: ,,Pa mogla si se ti i meni javiti da ćeš biti tu'';

Izvor

-Oni koji će vam svjesno davati totalno beskorisne i za vas neprimjenjive savjete, a kada im na to ukažete dići će nos u stilu ''ja tebi hoću pomoći, a ti to ne želiš prihvatiti'';

-Oni koji će vas siliti da glumite dobro raspoloženje jer je Božić/Nova godina/Prvi maj, a vide da vam zapravo nije do života;

-Oni s kojima ćete se za kavu dogovarati jedno 6 mjeseci i uvijek će im iskrsnuti nešto banalno pa ćete na kavu otići na Sveto Nigdarjevo;

-Oni koji si umisle da su otprilike Kate Middleton i da su na ovom divnom svijetu bitni oni, jedino oni i samo oni;

-Oni koji vam nemaju muda reći što osjećaju pa se onda morate igrati Sigmunda Freuda, Žuži Jelinek i Milana Tarota;

-Oni koji vam uporno drobe o stvarima koje ni najmanje ne želite slušati, a tiču se otprilike seksualnog života njihove susjede Mirjane, koncertu Mije Dimšić ili reprizi reprizine reprize serije Zauvijek susjedi;

-Oni koji se nadure jer se mrštiš kad na dogovor dođu u 16:27,  a dogovorili ste se u 16:00, s napomenom da nemaš baš puno vremena;

-Oni koji će vam, kada im se žalite na besparicu, požaliti kako se jako sekiraju jer ne mogu odlučiti hoće li na ljetovanje u Španjolsku ili Grčku;

-Oni koji ne shvaćaju značenje rečenica: ,,Ne mogu još govoriti o tome jer stvar nije potvrđena/Ne želim još govoriti o tome jer mi je jako teško'' pa od toga prave cijelu televisu presentu i dodatno ti otežavaju stvar;

-Oni koji će vam prigovoriti što im se niste javili kada ste bili u njihovom kraju (a poslovno ste prolazili devetim selom od njihovog), ali vam se nikada neće javiti kada su u vašem kraju;

-Oni koji neće doći na događaj u čijoj ste organizaciji  (i neizmjerno vam je bitan) jer im je ''Fuj to'' iako ste vi otišli na nastup njihovog zbora koji vam je inače također u rangu ''Fuj to'';

-Oni koji vas neće pitati kako vam je bilo na ispitu/ zdravstvenom pregledu/ razgovoru za posao iako ste im najmanje 18 puta rekli da idete i da vam je jako stalo do toga;

-Oni koji će vas pustiti da im brišete suze, a onda vas bez pol' beda rasplakati;

-Oni koji će vam uljepšavati priču, davati lažnu nadu pa napustiti brod koji tone i pustiti da od drugih saznate da sve baš nije bajno kako su vam prikazali;

-Oni koji će vaš uspjeh nastojati umanjiti nevažnim sitnicama;

-Oni koji će vas potjerati iz svog života bez ikakve isprike, objašnjenja i valjanog razloga te samo još više pogoršati stvar glupim odgovorima ako ih pitate zašto je to tako;

-Oni koji misle da su vam BFF jer vam lajkaju statuse i taggaju vas na srcedrapajuće statuse i fore itipa: ''Označi prijatelja kojeg nisi dugo vidio'' .

Izvor

Kada ove sve eliminirate u životu će vam ostati par ljudi, ali to će biti oni koji vrijede kao 100 ovih drugih. Možda ćete imati  nešto manje lajkova na profilnoj, manje poklona za rođendan, ali život će vam biti zasigurno ljepši.  Ako mislite da treba goniti još neku vrstu ljudi, podijelite to slobodno.

HajduČka

Tko bira - po blogu grampira

Nekidan sam imala jako puno obaveza pa pošto nisam mogla odlučiti što prvo rješavati, nastavila sam scrollati bespućima Facebooka. Za oko mi je zapao članak naslova ''Evo zašto još uvijek niste sreli onog pravog'',  koji je išao uz status da savršeni princ na bijelom konju postoji samo u bajkama. 

Izvor

Kad mi netko mudro izgovori ,,Single si jer tražiš savršenstvo'', iskreno doživim omanji živčani slom, nešto tipa Zdravko Mamić na suđenju. Pomislim da me zamišljaju kako na prvi dejt nosim kutomjer pa si potencijalnom partneru mjerim kut između glave i ušiju te mu onda izgovaram:  ,,Sorry, nije da se vidi, ali ti si po mjerilima ipak malo klempav. Ništa od ovoga.''  Ili Theresu Lopez Fitzgerald iz Strasti kako svima naokolo priča da je samo Ethan Crane njen savršeni prince charming.  Za vas koji ne kužite o čemu ja to pričam: GDJE STE BILI 2001?

Iskrena da budem, to je zapravo rečenica koju mi sličnim riječima kažu mnogi.  Nekidan mi je to rekla mama, vjerojatno očajna zbog toga što sam joj na pitanje je li na ''partyju'' na kojem sam bila bio netko ''zanimljiv'' odgovorila da je, i to prasac koji se vrtio na ražnju. Prije mjesec dana, ničim izazvan površni poznanik, do čijeg mi je mišljenja stalo kao otprilike Tini Katanić do predbračne čistoće. To mi je prije nekih godinu dana, u pauzi između žalopojki na svog odabranika, rekla i prijateljica.  To sam jednom pročitala i na statusu Brune Šimleše kojeg je netko lajkao, a ako je on to napisao, onda stvarno mora biti tako nekako (sarkastičan smijeh).

Prošle godine upoznala sam jednog dečka. Za potrebe ovog članka nazvat ćemo ga Sroljan.  Sad vi mislite je li to bio Goran ili Zoran ili vas čisto želim navesti na krivi trag,  no ne brinite nije mi recitirao poeziju o malim orhidejama.  Sroljan je bio zgodan mladić, bacao je na mog celebrity crusha, pokazao je dobar smisao za humor, nije mi uletio s ''sumljam da postoji lijepša od tebe'' pa sam pomislila da je savršen te kao svaka prava udavača krenula guglati vjenčanice i kombinirati imena koja želim za djecu s njegovim prezimenom. I onda sam skužila da uberkul skandinavsko ime koje imam za sina ne ide u njegovo balkansko prezime pa sam ga odlučila blokirati na svim društvenim mrežama (šalim se naravno). No istina je da sam o Sroljanu stvorila jako pozitivnu sliku.  Kako smo se upoznavali Sroljan mi je postajao sve divniji i divniji, ali sam naravno uočila i neke njegove lošije strane. Bilo je tu nekih WTF navika i stavova, uočavanja problema koji bi se jednog dana mogli odraziti na kvalitetu života, ''možeš ti to i bolje'' stavova okoline, no to nije narušilo moje osjećaje prema njemu. No onda je Sroljan ispao veliki sroljo pa smo tako došli do ovog članka. 

Poanta ovog mog filozofiranja je - nitko od nas ne traži savršenu osobu. Tražimo onu osobu koju ćemo, zbog onog nekog X faktora, kemije ili kako god to nazvali, savršeno prihvatiti baš onakvu kakva je.  Ako smo nekome u stanju ozbiljnije zamjeriti što ne zna tko je Jose Mourinho, prelijeva pommes frites ketchupom (umjesto da ga kao svi normalni ljudi umače) ili potajno sluša Shomyja i Vukija  po meni tu nema puno mjesta za napredak. Kada je netko u stanju od nečeg beznačajnog napraviti nekome problem, upitno je hoće li imati volje i snage biti uz tu osobu kada pravi problem dođe.  Život je ionako često pretežak i preizazovan da bismo dodatnu energiju gubili na glumljenje emocija samo da bismo zadovoljili neke društvene norme o uparenosti. Pa nismo na Noinoj arci na kojoj želimo uloviti autogram Darija Šimića! 

Gore navedeni Sroljan nije baš volio Hajduk, nije vozio Audi i nije bio visok metar devedeset, što bih inače, da mi Dobra Vila da čarobni štapić da stvorim savršenog muškarca,  definitivno izabrala.  Je li mi bilo bitno što subotom navečer jedem nefotogenični fast food, umjesto da na Instagram s fensi lokacije kačim sliku bifteka i pačjeg moussea na posteljici od rukole. Nije! Je li me išta spriječilo da budem s njim u trenutku kada mu je to bilo zaista potrebno. Nije!  Jesam li slušala one koji su mi pokušali ukazati na to da netko drugi ''na papiru'' ima puno više kvaliteta. Nope!  

Jedna moja prijateljica pala je na ulet: ,,Imaš nešto hercegovačko u sebi? A je l' bi htjela imat'?'' Ne znam točno je li joj to baš bilo duhovito ili se jednostavno ponadala japraku, pršutu i siru (#UvijekGladna).  Kada sam ovaj ulet ispričala drugim ljudima, svi su odreda napravili facu kao da si pred vegana stavio tanjur sa čvarcima prelivenim javorovim sirupom.   Ali ona je očito u tome prepoznala nešto cool i dan danas je sretna s istim čovjekom.

Izvor

Ja sam npr. glavom bez obzira pobjegla od lika koji je htio ispasti cool sa: ,,E znaš ti da je Jedan-Poznati-Stvarno-Zgodni-Tamnoputi-Hrvatski-Sportaš moj rođeni bratić?''  Pobjegla sam, možda zato što ne volim te ''Moj tata je jači od tvog tate'' spike, a možda i zato što je više izgledao kao zakržljala verzija Luke Modrića (#NeSjećamSe)!  Istu večer ''pala sam'' na dečka koji je kada sam mu prepričala svoj dan rekao da pametna i vrijedna cura poput mene zaslužuje uspjeh na faksu. Moja druga prijateljica bi vjerojatno pobjegla od ovakve izjave jer više voli prave muškarce koji ju tjeraju u kuhinju da pravi sendviče, a ne takve šonje koji ne znaju pokazati gdje je ženi mjesto.

Jednom sam doživjela i lika koji mi je na prvom dejtu rekao da bi htio imati najmanje troje djece te da bi sina svakako nazvao Miljenko.  Ne, ne zezam se, čak se i malo uvrijedio kad sam počela lagano plakati od smijeha na to ime. Naravno, opet sam pobjegla, kao otprilike Vinko iz LJNS od vode i sapuna.  Da mi je to rekao Sroljan, vjerujem da bih se nekako uspjela uvjeriti da je Miljenko puno ljepše ime nego npr. Noel ili Niko.

Nekad ćemo na prvu znati ''ima li nade za nas'', a nekad ćemo to shvatiti kroz vrijeme.  Sve je to OK.  Ali znate što nije OK? Tratiti svoje i tuđe vrijeme na fejk emocije čisto ''da selo ne bi pričalo''.   Za Facebook i Instagram izigravati svemirsku ljubav, a istovremeno čmrljiti kako smo duboko nesretni i ništa ne poduzimati oko toga.  Zabadati nos u tuđe živote bez da u obzir uzimamo što je netko preživio i što osjeća.   Davanje savjeta drugim ljudima je lako. Ono što nije lako je ostati prije spavanja sam sa svojim mislima i shvatiti da si sretan za javnost, a ne za sebe. 

Uglavnom, ako to radite - prestanite nama single ljudima govoriti da ne tražimo savršenstvo. Vjerujte mi, ne tražimo.  Nećete s tim postići ništa pametno, osim što ćete nas iživcirati ili nekog natjerati da pristane na nešto ''manje'' i bude nesretan jer ne želi da ga babatetka Barica, Đurđa s posla i Bruno Šimleša smatraju picajzlom koja zaslužuje ostariti s mačkama.  

Za kraj jedan od meni omiljenih citata: “Unless it's mad, passionate, extraordinary love, it's a waste of your time. There are too many mediocre things in life. Love shouldn't be one of them.”

Kada nađemo ovo,  bit će nam svejedno je li ta druga osoba riba, Kinez ili Čovjek Jogurt, pardon Mliječna Kultura! Jer kako bi rekao Tin Ujević:  ,,Ljubav je nešto što se dogodi, samo joj pusti da te pogodi'' ili Antun Branko Šimić ,,Kad srce kaže DA ti se samo nasmiješi.''

Od HajduČke, od srca :)