Loš prijevod 50 šejdsa sive (vol. 1)

Predgovor "prevoditeljice":

Gledajući što ljudi traže kad nalete na naš blog, zaključile smo da ono što volite su gole Hrvatice i milijun nijansi sive. S obzirom da se neka druga Čka specijalizirala za prvu temu, ja vam donosim onu drugu. 
Tu je za vas loš prijevod 50 nijansi sive, namjenjen onima koji ne znaju engleski i preskupa im je knjiga na hrvatskom ili ih je sram kupiti ju (history nije teško obrisati, pa nitko neće znati što ste čitali)!
Za vas koji ne znate čitati, tu su gifovi i statične slikice. 

(prva dva dijela su objavljena na forum.hr-u)

Prvi dio

Evo me ogledavam se u ogledalo. Dovraga i moja kosa, ovakva neposlušna, i bestraga Kato Kavanić jer se tu praviš bolesna i maltretiraš me da odradim tvoj posao! Umjesto da učim, ja se tu pokušavam češljat češljem. Kolutam očima jer sam baš ružna zbog ove kose.

Izvor

Kata je moja cimerica koja je pametna, lijepa, super, svi ju vole, i koja se baš danas odlučila razbolit. Glupa Čka! Sad ja moram otić malo u Seattle odradit njen intervju i trkeljat s mladim, najljepšim na svijetu, najbogatijim na svijetu poduzetnikom. Jadna ti sam! I još umjesto da se vozim svoj auto natjerala me je da se odvezem u njenom najnovijem Mercedesu.

Izvor

I tako se ja vozam, stišćem papučicu gasa, dođem do najmodernije i supervisoke zgrade koja je sjedište Sivo d.d.-a. Naprosto me isprepadala ta super zgrada svojom čeličnom konstrukcijom, stakloćom i modernošću. Jedva sam ušla kroz ulazna vlata. A kad tamo, same mršave plavuše rade.

"Ja sam Anastazija Čelik i ja sam došla," kažem jednoj od plavuša.
"Dobro. Ispričajte me na sekundu," kaže plavuša i podigne jednu obrvu.

Plavuša se vraća i daje mi iskaznicu na kojoj piše POSJETITELJ. Ja sam frknula kad sam to pročitala jer sam glavni ženski lik i moram bar jednom frknuti po poglavlju.
Sada me preuzima druga plavuša. Hodam za njom. Stanemo. Kaže mi: "Pričekajte." Ja za to vrijeme razgledavam zgradu (vau, pa sav najmještaj je od prave kože!), gledam kroz prozore kroz koje vidim cijeli Seattle. Kad se vratila na tri stranice raspravljamo što li ću popit dok čekam.

Napokon ulazim u njegov ured i ni manje ni više spotaknem se i padnem ničice na njegov uredski tapison. Oh sramote! Dovraga i bestraga moje dvije lijeve noge! Bože jesam trapava! Kako li ću sada pogledati ga u oči?!? Moram se očeličiti da bih ustala! Sveta kravo - kako li je samo mlad!

Izvor

"Gospođice Kavanić..." počMe on, pruži mi svoju dugoprstu ruku i podigne me njome s poda k'o da sam laka poput perca. Gospodin Sivić je baš visok, i odjeven je u novo elegantno, sivo odjelo koje mu pristaje k'o saliveno. Sveta kravo - sive su mu i oči! Sav je siv (npr. ovako).

Nakon početne zbunjenosti svim tim prekrasnim sivilom objasnim mu kako ja nisam Kata Kavanić , već Anastazija Čelik, pa onda malo popričamo o slikama u njegovom uredu. Onda ga intervjuiram. Odgovarajući, on nježno češka kažiprstom svoju donju usnu. Taj njegov čin i njegova ljepota izazivaju u meni osjećaj vreline. Dolazimo do dijela kad ja zaključim kako je on filantrop jer se brine što ima gladnih ljudi u svijetu.

"Gospodine Siviću, jeste li vi gej," pročitam pitanje.
"Ne Anastazija, nisam," kaže on.
Onda mi nudi stažiranje u njegovoj firmi i kaže kako ćemo se vidjeti opet.

Bježim glavom bez obzira jer me je cijela njegova pojava navlažila, a ja ne poznajem taj osjećaj i mislim da sam se upiškila jerbo sam još uvijek djevica.

3.14Čić odgovara umjesto Googlea

Švrljajući googleovim prijedlozima čovjek može naletjeti na svašta. Tako sam ovim postom odlučila pomoći svima vama koji ste bezuspješno pokušavali pitati Google koješta, umjesto da ste se obratili na pravu adresu.


1. P:

O: Rakija može biti iz više razloga mutna. Najvjerojatni je i soba oko vas je mutna. Predlažem da ne pokušavate ustati u ovom trenutku.

2. P:

 O: Kad ne bi bilo toliko teško, više od samo jedan ljudi bi znalo odgovoriti.

3. P:

O: Zato što je Mustafa imao veću popularnost u telefonskim anketama i naklonost ženskog dijela publike od glavnog junaka. Serija je ipak o Sulji Veličanstvenom, a ne o Musi.

P.S. Slon nije najveća životinja.

4. P: 

O: Zato što je netko ulio rakiju u nju. (Juhu, ne jabuku!)

5. P:

O: Može. Zato suzdržite se od diranja dok ste u ordinaciji. Isprika kako je zgodan ne opravdava vas. Ako to radite dok ste na pregledu, može skužiti.

6. P:

O: Kurve su iz Gajeve preselile u Plavi oglasnik. To su one "atraktivne crnke i plavuše, grudi br. 5" koje "pružaju usluge masiranja situiranoj gospodi".

7. P:

O: Zamolite jednog od Kulena da vas pretvori u biće noći (al ne ono iz prethodnog pitanja). Ja osobno bih preferirala Erica Northmana, no dobro, štono bi se reklo de gustibus...

8. P:

O: Samopouzdanje u sebe nije uopće teško steći, nije mi jasno zašto bi se ovo pitali. Puno bolje pitanje bi recimo bilo kako steći samopouzdanje u druge.

9. P: 

O: Ne. Uši su snobovi i vole samo prirodnu kosu, ili kako je one nazivaju - organsku. Uši nikad nebi mogle biti članovi PETA-e.

Ako imate još kakvih pitanja na koje vam Google teško može dati odgovor, polje komentara je otvoreno urbi et orbi.

Vaša 3,14Čićka.

Brzi kolač od jabuka

Naslov ovog posta je brzi kolač od jabuka, a ja nemam vremena za pisanje svojih idiotarija (znam, neki sad zahvaljuju svim svecima, arkanđelima i kerberima,te Svemoćnom Vuci, Virhensiti de Gvadalupe itd..što sam vas ovaj put poštedila svoje patetike u rimama i bez njih),pa će ovo biti brz i bezbolan post.

Za one vizualne tipove i za one koji prvi put čitaju nešto moje, objasniti ću o čemu to govorim :

Čitanje mojih postova inače:

                                                                                                         Izvor



Čitanje ovog posta:

                                                                                                                 Izvor

Znači razlika je itekako primjetna, nešto kao tijelo Tonija Cetinskog prije i nakon liposukcije ili vaše tijelo tijekom i nakon nošenja Slim Lift Body Extreme Mr. Džirlo Harakiri steznika npr.


Okej, može bar jedna muzička :

I još recept .
Brz, sočan, povoljan, jedina mu je mana što nestaje sa tanjura istom brzinom i kojom se priprema.



BRZI KOLAČ OD JABUKA

Sastojci :

3 jaja
10 žlica šećera
1 vanilin šećer
12 žlica ulja
12 žlica mlijeka
15 žlica brašna
1 prašak za pecivo
600 gr jabuka
sok i korica 1 limuna
cimet


Priprema :


Pećnicu zagrijati na 180stupnjeva.
Pravokutni pleh premazati maslacem i posuti brašnom.

Jaja, šećer i vanilin šećer pjenasto umutiti, dodati ulje i mlijeko, a zatim brašno pomiješano s praškom za pecivo te koricu limuna. Dobro promiješati.
Polovicu smijese uliti u kalup i poravnati te peći oko 10 minuta na 180 stupnjeva.
Za to vrijeme, oguliti jabuke, naribati ih i pomiješati sa sokom od limuna, cimetom i malo šećera po želji.
Izvaditi biskvit iz pećnice, po njemu ravnomjerno rasporediti nadjev od jabuka te preko jabuka preliti ostatak smjese za biskvit, pazite da prekrijete sav nadjev i ne brinite što je premaz jako tanak, biskvit će narasti tokom pečenja.
Kolač vratite u pećnicu i pecite još 15-tak minuta na 180 stupnjeva.
Ohlađen kolač pospite šećerom u prahu.

Dobar tek!
Mica Kuharica

Zverkine kronike, vol. 4

Kanye pretukao tinejdžera jer je uvrijedio Kim - LINK

Izvor

Postoji li žena kojoj nije uzavrelo međunožje dok je čitala ovaj članak!? U glavi mi je svirala ona stara: "Meni treba čovjek, meni treba man, k'o od stijene da je odvaljen, da me čuva i da za me ratuje, k'o me dirne da mu zube razbije!"

Izvor

Izvor

Svima koji to dosad nisu učinili savjetujem da pogledaju epizodu South parka - Hobbit. (klik na link)

Jedna sasvim nova religija - Yeezianity - LINK 

Mislim da bi ova religija imala slične zapovijedi onima koje bi imala ona Zdravka Mamića da postoji (Mamianity?).

Josip Katalenić dobio paket - LINK 

Izvor

Filozofsko-sociološki osvrt na članak

Međimurski slavuj dobio paket
Jutros je u svim medijima odjeknula vijest da je Josip Katalenić dobio paket. Mnogi su tu vijest ismijali i ocijenili dnom novinarstva. Vjerujem da je samo riječ o činjenici da nisu shvatili poruku autora. Naime, mislim da ovo nije običan paket kako se naizgled čini, već da je riječ o paketu pjesama koje mu je poslala Vjekoslava Huljić u nadi da će se ovaj slavuj ponovno vinuti u nebesa hrvatskog estradnog neba. Otići ću korak dalje i reći da bismo uskoro mogli očekivati duet Jelene Rozge i Josipa Katalenića (o bureku, recimo).

Nešto punašniji, ali i dalje krupnih plavih očiju, Josip Katalenić danas je prošetao rodnim Čakovcem
Ovo punašniji nagnalo me da pomislim da će pjesma spoemnutog dueta nositi naziv "Burek". Josip je izgradio karijeru na nježnoj plavoj naelektriziranoj talijanci (oni koji su redovito gledali Doru, znaju o čemu pišem) i vitkom tijelu te mislim da povratničku karijeru najavljuje u totalno drugačijem stilu. Punašniji - jer želi poslati poruku današnjoj mladeži kojoj je medijski nametnuta mršavost kao imperativ. Josip želi stati tome na kraj i promovirati zdrav, punašniji izgled. Burek i jogurt ujutro zamijenile su integralne kifle i jabuke. Vratimo se tradicionalnom doručku, šalje nam poruku Josip.
I dalje krupnih plavih očiju - simobolizira da je i dalje riječ o istoj osobi, o našem Jožici. Da, iako nekoliko dvadesetaka kilograma teži i dalje je to on - naš slavuj. Krupne plave oči također simboliziraju njegovu nježnost i duševnu dobrotu i neiskvarenost.
Rodni Čakovec - opet se vraćamo na tradicionalne vrijednosti. Da, mogao je imati uspješnu karijeru vani, ali ostao je u Hrvatskoj i time poručuje mladima da na napuštaju rodnu grudu zbog karijere.

Iako je njegova estradna karijera brzo završila, Katalenić i dalje privlači pozornost fotoreportera
Dokaz da je Josip prava zvijezda. Iako možda više ne niže hitove, nije zaboravljen. Koliko glazbenika se može time pohvaliti u vremenu kad instant zvjezdice nastaju i nestaju kao da ih nikada nije bilo? Rijetki, rekla bih, a Josip je među njima. Fotoreporteri su ovdje samo simbolika običnog prolaznika, koji opijen Josipovom karizmom mora zastati i uslikati tu pojavu.

Odjeven u trenirku i crnu kožnu jaknu, međimurski slavuj pokupio je paket s pošte te nastavio obavljati dnevne obaveze
Iako je kožna jakna postala modni imperativ, Josip je svjestan da se moda vraća i pokušava opet lansirati trend koji je bio popularan osamdesetih i devedestih, a to je nošenje kožnih jakni na trenirku. Također, riječ je o vraćanju korijenima i promoviranju udobnosti i besprijekornog stila. Dakle, spoj staroga i novoga - iste oči, isti glas, ali drugo "pakiranje". Novi i poboljšani Josip!

Tony Cetinski i Dubravka Dujak u Las Vegasu: Spremni za svadbu - LINK

Izvor

Toni je još jednom pokazao da je nepopravljivi romantik. Čini mi se da je i Toni shvatio poruku Josipa Katalenića i zdravom, punašnijem izgledu.

- Zverka

Kiflice od dizanog tijesta s slanim ili slatkim nadjevom

Danas klasika od recepta.
I klasika od posta.
Malo ću vas opet zagnjaviti svojim stihovima, jer sam vam obećala napokon jednu normalnu i netugaljivu pjesmu, ali brzo će to proći, to je samo par redaka, pa izdržite :)

                                                                                Izvor
                                                                          

Ovaj moj "slabije patetični nego inače" pjesmuljak je posvećen mom prijatelju, mom drugu, jednom od najboljih, ma kvragu, onom najboljem!
On je ono jedno moje čuđenje u svijetu.


                              ***

CRTICA IZ DRUGARSKOG ŽIVOTA - Ana M.


  Rekla sam:
  A daj,
  a dobro.
  A što ćeš sutra?
  A ja sam tako nesretna, a i gladna sam sad.

  Rekao si:
  Ne smiješ rečenicu uvijek započinjati veznikom.
  Gladna si jer si nesretna, a nesretna si jer ne znaš što ćeš sutra.

  Budalo, rekla sam.
  Ali ja volim veznike!
  A valjda zato što sve bitno između njih u životu mi je koma.

  Dosadna si, promrmljao si.
  Iako volim one tvoje riječi još nerečene
  i tvoje tako rijetke šutnje predvidljivo nedorečene.

  Rekla sam: Nego, zamaglila sam ti naočale..
  Rekao si: Neka, dobro je da nisi srce.


                             ***


Iako, ako pročita ovo, moram se skloniti u neku Sigurnu kuću, jer će mi zamjeriti što sam ga prozvala u postu s kiflicama, ono, baš kiflicama od svega, mogla sam bar opaliti neku fotku roštilja, praseće glave na ražnju ili pečenog vola.
Pa evo mu bar slika neponovljivih mesnih jaslica, možda mu ih u poklonim za sljedeći Božić.
(obožavam ovu fotku, mislim da bi ju trebala stavljati u svaki post)

                                                                                                             Izvor




Nego , kad smo kod kiflica (konačno), ovaj recept sam dobila od jedne drage prijateljice i za mene su ovo najukusnije kiflice od dizanog tijesta koje sam radila.
Mekane su i ostaju takve i drugi dan, odlične za putovanja, posebno za vas koji imate djecu ( ne želim opet govoriti o svom animozitetu prema pekarnicama i njihovim  umjetnim proizvodima), radim ih nekad i bez nadjeva, tj. kao peciva, jer su savršene za mekane sendviče.

Možete ih puniti s čim god želite, slane ili slatke varijante, tijesto dobro podnosi sve, samo pazite da ih ne prepunite nadjevom, kako vam smjesa tijekom pečenja ne bi curila van.


Ovaj put sam radila tri nadjeva tj. šunka/sir  te slatke nadjeve na svoj način :orah/marmelada i lješnjak/marmelada..



Kiflice od dizanog tijesta s slanim ili slatkim nadjevom


Tijesto :

500 gr glatkog brašna

1 žličica praška za pecivo

1 žličica soli (ili 1/2 žličice ako je slatki nadjev)

1,5 dl toplog mlijeka

20 gr svježeg kvasca

1/2 žličice šećera (ili 1 žličica ako je slatki nadjev)

1 dl mlake vode

0,5 dl jogurta

1 dl ulja

Šećer i kvasac pomiješati s toplim mlijekom i ostaviti da se kvasac aktivira.

U veću posudu prosijati brašno pomiješano s praškom za pecivo te dodati sol.

U brašnu napraviti udubljenje, u koje zatim dodati kvasac te sve ostale sastojke i ostatak mlijeka.

Zamijesiti mekše tijesto, slobodno dodati još toplog mlijeka po potrebi, a tijesto je gotovo kad se samo odvaja od posude.

Tijesto pokriti i ostaviti na toplom da miruje minimalno 30 minuta, tj dok se ne udvostruči.

Za to vrijeme pripremiti nadjev.

Nadjev od sira i šunke ( za ovu količinu kiflica od 500gr brašna ):

150 gr sira (ementaler, gauda...)

150 gr šunke

150 gr kiselog vrhnja

+ za posipanje: krupna sol i kim

                         1 jaje i malo mlijeka za premazivanje

Nadjev od oraha/lješnjaka s marmeladom ( količina za jednu lopticu tijesta tj. 8 kiflica ):

80 gr mljevenih oraha ili lješnjaka

1 žlica marmelade po želji ( ja najčešće koristim šipak )

3 žlice slatkog vrhnja

po želji mrvicu naribane korice limuna ili mrvica ruma

Marmeladu zagrijati na laganoj vatri, dodati joj mljevene orahe/lješnjak i slatko vrhnje te dobro sjedinit. Maknuti s vatre i po želji umiješati mrvicu korice limuna ili mrvicu ruma.

Kad se tijesto diglo, podijeliti ga na 4 jednaka dijela i od njih oblikovati loptice, te ih ostaviti još 15 minuta da miruju pokrivene.

Svaku lopticu izvaljati u oblik kruga te ju izrezati na 8 jednakih dijelova tj. trokuta.

Svaki trokut malo razvući kako bi bili malo širi u vrhu i duži.

Na širi dio trokuta staviti nadjev po želji , desni i lijevi kut tijesta presavinuti unutra, tj. preko nadjeva (kako vam nadjev ne bi iscurio tijekom pečenja) i lagano zarolati.

Kiflice slagati u pleh obložen pek papirom, ali ne preblizu, odnosno ostavite malo prostora između kako se ne bi međusobno zalijepile pri pečenju.

Premazati ih jajetom razmućenim s malo mlijeka te posuti sa krupnom soli i kimom u slučaju slanog punjenja.

Peći oko 15-20 minuta na 190m stupnjeva, te pazite da se ne prepeku!

                                                                                                Dobar tek!

                                                                                             Mica kuharica

Ružice od dizanog tijesta s nadjevom od badema

I tako, dođe nedjelja.
I prođe.
Eh, kad bi tako mogla reći za neke tuge, ali ne ide, još su tu i rugaju mi se svaki dan, neke čak i u ogledalu kad se pogledam, neke u tuđim očima kad me pogledaju, a neke ne trebam ni gledati da bih znala da su tu. E te takve, opipljivo nedodirljive, e te su najgore.
Kao mraz zašivene za moje obraze, jebeno neodvojive.

I opet jedna moja pjesma o prijateljstvu, žao mi je što je skoro sve moje pjesme o prijateljstvu imaju pa skoro automatski predznak "tužne", ne želim da steknete dojam da su sva moja prijateljstva tako dramatična i bolna, jer nisu, bar ne dok traju :D
Šalim se :)

Sljedeći put ću s vama podijeliti jednu svoju pa skoro totalno pozitivnu pjesmu o "drugarstvu", a do tada evo par mojih uobičajeno tugaljivih stihova:



REMINISCENCIJA

Otvoriš vrata i odeš
negdje daleko
u more maslačka
tko sam ja
da pitam te zašto
ionako
ljubav je samo koridor od tuge do pakla.
Isječeni pravci
i nepopijene obmane
nisu za nas
sporedne uloge
znam
loše percipiram
mislim da voliš zelene jabuke
bez peteljki
kao bez obveze.
Bolno je
nikada nije bilo tako
baš nikada
ne tako lako
vratit suze na obraze.


Vjerojatno neki od vas čitajući ove redove i naslov ovog posta imaju upitnike iznad glave, ono WTF?? tj, kakve proklete veze ima ovo trkeljanje s fucking ružicama od dizanog tijesta?!

                                                                                                               Izvor



To je karakteristično za mene i moje postove, ništa bez drame i trkeljanja, ali ništa i bez kolača i šećera, di je drama tu su i kolači, pečenje me smiruje, kao i konzumacija istih :D

Stoga, evo recept za prefine, nježne i mekane ružice od dizanog tijesta!
Nadjevene su smjesom od badema, slatkog vrhnja, grožđica, ima tu i vanilije, cimeta, limunove korice, ruma..

Recept je odličan, iskušajte!

Ružice od dizanog tijesta s nadjevom od badema

Sastojci za tijesto :

600gr glatkog brašna
1 kockica svježeg kvasca (40gr)
100 gr šećera
1/4 mlakog mlijeka
2 jaja
100gr omekšalog maslaca

Prosijati brašno u zdjelu, napraviti udubljenje u koje dodati izmrvljeni kvasac i žlicu šećera, preliti s toplim mlijeko i promiješati s malo brašna i kvasca, te tako zamiješeno ostaviti da odstoji oko 30minuta.
Zatim u smjesu umiješati 2 jaja, ostatak šećera i omekšali maslac te zamijesiti tijesto te ga opet ostaviti na toplom da se diže oko 30 minuta.

Sastojci za nadjev:

200 gr mljevenih badema
100 gr kiselog vrhnja
100 ml slatkog vrhnja
125 gr smeđeg šećera
100 gr grožđica
1 žlica ruma
1 prstohvat cimeta
1/2 nastrugane mahune vanilije
naribana korica limuna

+ 200gr šećera u prahu
   5-6 žlica limunovog soka

Sve sastojke staviti u zdjelu i miješajući dobro sjediniti.

Tijesto tanko razvaljati tanko na pobrašnjenoj plohi te ga premazati pripremljenim nadjevom pa ga rezati nožem na trake širine dva prsta i duge 10cm koje potom treba smotati i tako dobiti oblik ružice( možete i napraviti i rolade pa ih rezati na šnite te tako također dobiti ružice). Ružice potom slagti jednu do druge u namašćen lim, ali ne pregusto, tj, ostavite malo prostora između njih, jer će tijekom dizanja i pečenja još porasti.
Tako pripremljene ružice ostavite pokrivene da se dižu još bar 20 minuta.
Peći ih na 180 stupnjeva oko 45 minuta.
Šećer u prahu pomiješati s limunovim sokom da bi dobili preljev koji ne smije biti previše gust te još vruće ružice premazati preljevom.

 

 

Dobar tek!

Mica Kuharica

 

 

 

 

 

Mramorni kuglof

Dosadnog i lijenog li siječnja.
Najbezvezniji mjesec u godini, gori čak i od veljače, jer ona bar ima 28 dana, ako ništa drugo.
Mrzim siječanj, tako je dug i naporan, tako beživotan, poželim hibernirati do ožujka, ali nažalost ostaje mi samo predoziranje šećerom i gledanje starih novinarskih presica s Zdravkom Mamićem kako bih se održala na životu.

                                                                                                                Izvor

Okej, bar puno čitam ovih dana, ako za ništa drugo onda je ovaj januar savršen za čitanje knjiga za koje morate imati strpljenja i koje biste rado zatvorili nepročitane negdje u lipnju ili rujnu, jer ne želite gubiti vrijeme na bezvezne stvari, ali zato je januar savršen, imate vremena i volje za manje zanimljive stvari(ovo ne vrijedi za druženja s manje zanimljivim ljudima, to preskočite čak i u siječnju), tako da sam već dovršila dvije nepročitane knjige i od jučer čitam jednu zanimljivu i zabavnu, pitku i duhovitu: Jane Harris - Zapažanja

Naravno, kakav bi ovo bio hejterski post bez takve pjesme, koja odlično paše uz lijeno januarsko popodne uz knjigu, čaj s rumom i mramorni kuglof..

Čaj s rumom i mramorni kuglof :)
Mogla bih napisati pjesmu o tome, divno zvuči, ali sada ću se zadržati samo na receptu :D

Ovaj recept je meni najdraži od svih isprobanih, sočan je i danima ostaje svjež, možete dodati kandiranu naranču ili nasjeckane orašaste plodove, komadiće čokolade, rum, višnje, što god, ali meni je najdraži ovako jednostavan i posut šećerom u prahu ili preliven mliječnom čokoladom.
I da, strašno jednostavan i brz za pripremu!

Mramorni kuglof


Sastojci:

4 jaja
200 gr šećera
1 vanilin šećer
1dcl tople vode
1 dcl ulja
200 gr brašna
1/2 praška za pecivo
naribana korica 1 naranče
naribana korica 1 limuna
2 žlice kakaa


Priprema:

Odvojiti žumanjke od bjelanjaka.
Bjelanjke istući s prstohvatom soli u čvrsti snijeg.
Žumanjke istući s šećerom, vanilin šećerom i toplom vodom u pjenastu smjesu, dodati ulje i lagano dodavati brašno pomiješano s praškom za pecivo. Dobro izmiješati.
U tu smjesu kuhačom umiješati snijeg od bjelanjaka.
1/3 smjese odvojiti i u nju umiješati kakao.

U kalup premazan maslacem i posut brašnom sipati prvo svijetli dio smjese a zatim tamni, vilicom ih prošarati tj pomiješati i staviti peći na 180 stupnjeva 35-40 minuta.

Pečeni kuglof izvaditi iz kalupa i ohladiti na rešetki.
Obilno posuti šećerom u prahu ili preliti čokoladnom glazurom.

Dobar tek!

Mica Kuharica

Nove godine zato dolaze, u pravi čas za nas

     

  Za početak ono, sve najbolje i kakotovećide- licoljub i floskule.

                                                                           Izvor

                                                              

         

       Sjećam se jednog baš lošeg tuluma povodom dočeka Nove Godine. Toliko lošeg da kad me nedavno netko priupitao koji je najgori tulum na kojem sam bila u životu, taj mi nije pao na pamet do onog trenutka kad čovjek leži u krevetu i otprilike 16 sekundi prije nego što zaspi u glavi mu se rezimira cijeli dan.

Pa se sjetiš gdje si stavio jebeni pokaz (na frižider, uvijek na frižider), požališ što onog klinca koji se nije ustao trudnici u tramvaju nisi navukao za prištave tinejđerske uši, i sjetiš se detalja tuluma koji je bio zakopan u neku špilju podsvijesti gdje su i čovječje ribice pocrkavale od muke.

Ljudi su bili dosadni, muzika je bila grozna, cure su pijano pokušavale biti seksi dok su plesale na Shakiru (što je otprilike izgledalo kao da skupina pretilih plamenaca u isto vrijeme ima febrilne konvulzije), a neka grupa dečkiju me cijelu večer zvala “Hobit”. Nisam sigurna zašto, jer sam baš za tu prigodu obrijala svoja divovska dlakava stopala.

Kao vrhunac večeri, u ponoć me pokušao zažvaliti neki amorfni stvor neodređene dobi i spola.

Znam da sam oko tri ujutro u depresivnom tramvaju koji je smrdio na rigotinu i loše odluke, zaključila da bi mi bilo bolje da sam s litrom Badelovog pelinkovca otišla na Trg i zagrljena sa skupinom bedblubojsa tulila “sve sam suze isplak'o, noću zbog tebe”.

     No ovo nije priča o meni i mom putu od nezgrapne adolescencije do polubožanstva u koje sam se neizbježno razvila.

Zapravo ne znam o čemu je ova priča, možda netko od vas ima neku groznu štoriju s novogodišnjeg tuluma koja bi posramila moju?

Imate li kakvih epifanično-katartičnih odluka koje želite podijeliti?

     Ja sam recimo odlučila da ću prestati gledati u križ i plaziti jezik maloj djeci u tramvaju. Mislim da će mi to stvarno promijeniti život.

E da, i da ću malo češće pisati (znam da ste se upravo upiškili od sreće).

Signing off,

Đinđer Čka