utorak, 16. travnja 2013.

Što očekujemo od muškaraca?

Ljuta sam na sve ženske časopise i priloge o muško-ženskim odnosima. Oni nam daju krivi prikaz stvarnosti. Nakon čitanja jednog takvog članka nezadovoljne smo i osjećamo se na neki način prevareno jer savjeti dani tamo nemaju ama baš nikakve veze sa stvarnim životom, a jednom kad "ulovimo" tipa otkrijemo da on nije baš onakav kakav Cosmo kaže da bi trebao biti. Mora li naš idealni muškarac biti u skladu s onime što nam nameću mediji? Kome mi žene tražimo partnera, sebi ili svojoj okolini?

Nedavno mi je prijateljica, naravno u zezanciji, rekla kako meni treba tip koji je lijep, visok i pametan. Nije problem naći ni lijepog, ni visokog, a ni pametnog (mada mi se opasno bliži trideseta) koji je uz to i solo, već je problem što su to baš uvijek tri različita muškarca. Uostalom, treba li mi sve to? Da, naravno, ali sve ovisi kako gledamo na svaku od stavki.


Kakav mušarac nam je nametnut?

Kroz filmove, serije, knjige, blogove, članke, televizijske emisije, ..., ma baš posvuda nameće se nekakva idealizirana vizija kakav bi taj naš muškarac trebao biti. Uz osobine koje je već moja prijateljica navela, on mora biti pažljiv, načitan, u trendu, u stanju zabavljati i svidjeti se svim našim prijateljima i okolini, pustolovna duha, s istančanim smislom za humor, minimalno visoke stručne spreme i zarađivati za petnaestoro ljudi. Ne smijem zaboraviti kako nije na odmet da ima vlastiti stan, vikendicu i automobil. Istovremeno on bi trebao zanimati se za iste stvari za koje i mi, imati nekoliko hobija, biti par godina stariji od nas... Dvije konačne i ključne stvari koje čine modernog idealnog muškarca savršenstvom kojem stremimo i koje zaslužujemo (samom činjenicom što postojimo) jesu njegova misterioznost (jer ne daj Bože da otkriješ sve o njemu u prvih petnaest godina što ste zajedno) i umijeće vođenja ljubavi koje bi posramilo i Casanovu. Taj takav muškarac naravno je slobodan i cijeli svoj život samo čeka mene! Yeah, right.


Postoji li uopće princ na bijelom konju?

Ako ćemo slušati sve te gluposti, nit' princa, nit' konja sve mi se čini. Zašto su to gluposti? Opet, odgovor je isti, muškarac kojeg želim jest za mene, ne za moju okolinu. On mora meni odgovarati, drugima manje - više. 

Što uopće znači ljepota i kad je to savršena građa postala toliko bitna? Čime ja uopće "zaslužujem" takvog nekog? Što to točno nije u redu s muškarcem koji ok izgleda? Ljepota je u oku promatrača i to je jedina istina. Mi žene moramo srediti svoje prioritete. Ako tražimo nekog lijepog i privlačnog, mora nam biti bitnije da je nama lijep i da nas pali. Ne tražimo dečka ni frendicama, ni majci, već sebi.


Kad ćemo početi misliti i mozgom i srcem?

Opet, prečesto mi se čini da ne uključujemo ni jedno ni drugo. Zašto smo toliko opterećeni onime što okolina kaže? Do kad će nam to biti bitno? 

I sama bih voljela odgovore na ova pitanja. Već duže vremena ne želim se nikome petljati u vezu. Ako mi se nešto ne sviđa na frendičinom dečku, zadržim to za sebe. Nažalost, trebalo mi je neko vrijeme da shvatim da nije moje mjesto nikome se petljati u izbor. On je njen i njoj treba odgovarati, ne meni.

Zašto sam uopće rekla da moramo misliti i mozgom? Znam velik broj žena koje su opsjednute nekom idejom spašavanja muškaraca. Njima nije bitno jel' u pitanju kakav porok ili duboka trauma iz prošlosti. One se budalasto zanose kako njihova ljubav će spasiti takve muškarce i promijeniti njihove navike iz temelja. Biti u takvoj vezi je i fizički i psihički zamorno i teško. Ne zanosimo se bezveze jer život nema ama baš nikakve veze s ljubićima. 

Ukratko, živimo i djelujmo prvo za sebe. Kad naučimo poštivati i voljeti same sebe dovoljno, više nam sve ove tričarije neće biti bitne. I bacite sve savjete u smeće (možete komotno i ove) i uživajte u životu!

Dragi moji, sretan vam 16. 4.!*

3.14 Čić

* 16.4. zato jer je u originalnom postu stajalo Valentinovo. A onda sam napisala drugi valentinovski post i objavila ga i na ovaj u potpunosti zaboravila. Uostalom, nikad nije na odmet štogod čestitati. Pa stoga sretan vam ovaj dan, sretan vam utorak, sretno vam proljeće, sretno šta god da je još danas. ;)

2 komentara:

  1. A ne bi li bilo bolje skupiti ih sve u jedan tor? Dati im da rade, iskoristiti tu njihovu fizičku snagu? Ostaviti nekolicinu (po svakoj) za rasplod i zabavu, a sve drugo činiti same. Bi li to bila utopija? Ne bi li muškarac trebao napokon dobiti mjesto kakvo zaslužuje, a kakvo su žene imale stoljećima? Kad su već bolji kuhari, glazbenici, predsjednici, vozači, doktori, profesori, pa nek rade onda!
    Bajke na stranu, nekako ih ipak volimo svemu usprkos, ili volimo to kako se osjećamo s njima, što zna biti i apsurdno.
    U vezama nam je ipak nekako najbitniji sex, dok se oni kunu da je njima tek na 2.-3. mjestu. Vjerojatno zato što im je teško dugo držati zakopčane hlače, barem onima kojima se (pre)često diže, pa onda pronalaze razna mjesta za igru skrivača. Skupina onih mekanijih pak, čine da se mi kunemo u nebitnost istog. Što je onda smisao svega? Osjećati se nepotpune bez njih? Čime nas to točno (duhovno) ispunjavaju? Je li moguće da je ta smežurana stvarčica tako iskonski i duboko ukorijenjena, toliko da smo kadre i boriti se za nju, lagati, ponižavati? Što bi inače drugo radile s njima? Jer za sve ostalo trebale bi si biti dovoljne. A ipak uporno slijedimo put prekriven otpalim smokvinim lišćem, čak i kad je jesen odavno iza nas. Ne čini li vam se da i nismo predaleko odmakle...?

    OdgovoriIzbriši
  2. Ja sam više za ravnopravnost. Ništa nećemo postići kao civilizacija dok god se ne naučimo međusobno poštivati nevezano uz spolna obilježja.
    Ovaj post je ipak malo drukčije zamišljen. Tu nije naglasak na emancipaciji niti ičemu sličnom, već na slici koju nam nameću mediji o tome kakav bi muškarac s kojim smo u vezi trebao biti.
    Ja se ne osjećam nepotpuno kad sam solo i ne pristajem biti s bilo kim samo kako bih imala nekoga. Osnovna ideja ovdje je bila kako nama treba ta osoba s kojom smo u vezi odgovarati, a ne nekoj urednici časopisa kao što je Cosmo.

    3.14

    OdgovoriIzbriši