Muzej prekinutih veza (approved by Meow)

Mobitel mi već neko vrijeme javlja da više nema mjesta za nove fotke, pa sam se napokon bacila na raščišćavanje istog kako bih napravila mjesta za nove fotke. Tijekom tog prebacivanja na hard disk i pregledavanja fotografija, naletjela sam na pravo malo blago - fotke koje su nastale u veljači 2012. godine, za vrijeme posjeta Muzeju prekinutih veza. 

Oduševljeno sam pregledala sve fotografije i odlučila one najdraže podijeliti s vama te vas tako potaknuti da i sami posjetite ovaj jedinstven i zanimljiv muzej.

Da vas unaprijed pripremim, ovo će biti post s puno fotografija i malo teksta. Jednostavno - slika vrijedi tisuću riječi! :)

Idemo najprije na osnovne informacije - lokacija, radno vrijeme i cijena, koje sam kopirala sa službene stranice muzeja.

LOKACIJA

RADNO VRIJEME I CIJENA

Izvor

O muzeju, kopirano s njihove službene stranice:

"Muzej prekinutih veza nastao je iz putujuće izložbe s konceptom propalih veza i njihovih ruševina. Za razliku od „destruktivnih“ samopomagajućih uputa kako se oporaviti od neuspjele ljubavi, Muzej daje priliku svakome da prebrodi emocionalni slom na kreativan način: donacijom zbirci Muzeja.

Kakva god bila motivacija za doniranje osobnih predmeta – puki ekshibicionizam, ljekovito olakšanje ili naprosto znatiželja – ljudi su prigrlili izlaganje svoje ljubavne ostavštine kao svojevrsni ritual, svečani obred. Društvo slavi naše brakove, pogrebe, pa čak i maturalne oproštaje, no uskraćuje nam bilo kakvo formalno priznanje tragičnog kraja veze, unatoč snažnom emocionalnom učinku. Riječima Rolanda Barthesa u Fragmentima ljubavnog diskursa: "Svaka strast ima na kraju svojeg gledatelja.....Nema ljubavne žrtve bez završne predstave."

Koncepciju Muzeja osmislili su Olinka Vištica i Dražen Grubišć u Hrvatskoj, a otada je obišao svijet i prikupio nevjerojatnu zbirku. Iako često obojeni osobnim iskustvom, lokalnom kulturom i poviješću, ovdje predstavljeni izlošci tvore jedinstvene obrasce, a na nama je da ih otkrijemo i u njima pronađemo utjehu. Nadajmo se da će ujedno nadahnuti našu osobnu potragu za dubljim uvidima i osnažiti našu vjeru u nešto smislenije od puke boli."

Moj dojam: U muzej sam otišla s Mr. Meowom, bez previše očekivanja i s mišlju da ćemo ga obići za pola sata (on je bio istog mišljenja). Međutim, iz muzeja smo izašli nakon minimalno 3 sata, puni dojmova, oduševljeni i nekako preporođeni. 

Muzej je prepun izložaka, a uz svaki se nalazi priča o tome zašto je baš taj predmet doniran, s nekim detaljem ili opisom veze. Pozorno smo pročitali baš svaku priču i opis - neki su nas nasmijali, neki su nas rastužili, a na neke sam čak i zaplakala. 

U svakom slučaju, niti jedna me priča nije ostavila ravnodušnom. Neke itekako možete povezati s vašim vlastitim pričama i iz njih izvući poruku ili ih iskoristiti kao poticaj za zaključivanje određenih poglavlja vaših ljubavnih života, postižući tako svojevrsnu katarzu i pročišćenje.

Mislim da ste dosad već mogli zaključiti da sam apsolutno oduševljena ovim muzejom i svakako ću ga ponovno posjetiti. Vama također savjetujem da učinite isto, nećete požaliti! Cijena od 25 kuna, koliko košta "upad" u muzej za odrasle je zaista mala cijena za ono što ćete u njemu dobiti, a što se ne može iskazati riječima ili vidjeti očima. ;) Također, u predvorju muzeja možete pronaći super kul, kreativne suvenire.

Sve fotke koje slijede su moje, fotkane mobitelom (u doba dok još nisam pisala na blogu), uglavnom u polumraku i bez blica, pa se unaprijed ispričavam na njihovoj nekvaliteti.

Pjesma za slušanje uz gledanje fotografija:

I za kraj, priča koja me najviše rasplakala...

Jeste li već posjetili Muzej prekinutih veza? Kako vam se svidjelo? Ako niste, hoćete li?

- Meow -