Na samom početku odmah zahvaljujem dragim trešericama koje su me podsjetile na par stavki koje su završile ovdje.
Prvi dio nesuđene kuharice (mene, op.a.) možete pročitati na linku, a u ovom postu ćete naći savjete 6-10. Danas kad brojim modrice na tijelu (koje nisu nastale od kuhanja, već smotanosti i bivanja na krivom mjestu u krivo vrijeme), mislim da je red da se pozabavim s opasnostima koje vrebaju u kuhinji, a ima ih pregršt. Ovo je idealno mjesto za ozlijediti svaki dio tijela, od malog nožnog prsta do trepavica. Pitate se kako? Samo pročitajte post do kraja...
Od prošlog nastavka nisam naučila ništa bolje kuhati, ali mogu se pohvaliti kako sam u protekla dva tjedna porezala se samo dva puta (ok tri, ali taj treći put je bio na kišobran i to se ne broji u kuhinjske porezotine) i razbila samo jednu čašu. Čak nisam glavom odalamila niti jednom o kuhinjske elemente. S obzirom na koordiniranost mojih pokreta, mislim da se ovim mogu komotno podičiti.
Pa nastavimo u revijalnom tonu:
6. Je li vam nešto ostalo uključeno?
Jeste li sto posto sigurni da nije? Provjerite još dva puta. Naime, meni se ne jednom krpa zapalila iako uopće nemam plinsko kolo, već samo ceran ploče.
Također, preporučljivo je skloniti i sve drveno dalje od izvora topline i vatre jer eto nekako i to je sklono samozapaljenju. Zapravo, ne postoji ništa oko vas što nije u stanju zapaliti se (ovo uključuje i žive osobe). Prijatelj je u jednom pokušaju kuhanja zapalio si obrve i trepavice, a meni je jednom lagano zagorjela kosa. Savjet unutar savjeta: ako imate ploču s onom iskrom koja bi trebala pritiskom gumba baciti tu istu iskru i kreirati plamen i to vam šteka, ni slučajno ne pokušavajte opet. Radije uzmite šibicu ili upaljač. Ne jednom mi je tako suknuo godzilla plamen.
Ako nešto čak i ne može izgorjeti, uvijek može pući, istaliti se, izobličiti... Učite iz mojih grešaka i nikad ne ostavljajte keramičku posudu na upaljenom kolu. Baš nikada. Zapravo, ne ostavljajte ju na kolu/ploči/kakoveć makar mislili da je ugašeno i hladno. Ja sam previdjela da je moje nije ni jedno od te dvije opcije.
7. Plastika je topljiva
Sedmi savjet/uputa se logično nastavlja na šesti. Osim što nije pametno staviti bilo što plastično na bilo što vrelo, vrijedi i obrat. Ne budite blesavi kao ja (koja usput znam vrlo dobro kako se ponaša plastika i ostali materijali, ali nekako svo znanje fizike, kemije i termodinamike ispari iz mog mozga kad slučajno zađem u kuhinju) i ne stavljajte ništa vrelo na plastičnu dasku za rezanje. Ovo uključuje sve što vam pada na pamet, od lonca s upravo skuhanom tjesteninom do tepsije s krumpiračom koju ste upravo izvadili iz pećnice. Meni je ta tepsija poprilično rastopila plastičnu dasku na kojoj sam do tad sjeckala.
8. Ribež je uvijek poguban za nokte
Ne znam postoji li način kako ne naribati nokte. Mislim postoji, recimo ribate krumpir i onda onu zadnju petinu krumpira jednostavno bacite u smeće prije no što nastrada rožnati dio vas. Ako ne želite u hrani imati notkte i strugotine laka morate biti ultra pažljivi i nadati se da se svemir nije urotio protiv vas taj dan.
Ako vam je dan već počeo naopako, ne ribajte ništa. Možete sjeckati umjesto, iako je moja preporuka - kupite nešto gotovo. Danas sve postoji smrznuto ili polusmrznuto, a oni koji tvrde kako nije jednako ukusno, nek si sami štogod skuhaju. Zapamtite, važnija je dobra manikura od osrednjeg ručka (jer ako slušate ove savjete, teško da ste u stanju skuhati bilo što ocjenjeno bolje od osrednjeg).
9. I najmanja žličica može opeći!
Da, metal se također zagrijava. Ne dižite goloruki nikakvu posudu s metalnim ručkama sa štednjaka. A pazite i na sitnice.
Nedavno sam kuhala kavu (tursku, naravno), i dok mi se "dizala" ostala je unutra žličica. Naravno, zanemarila sam kako ta žličica je vruća te krenula njome promiješati. Da, uslijedio je koloplet psovki, a sljedeći dan i plik.
10. Namjestite kuhinju po mjeri
Moja je namještena za visinu moje majke koja ima svega 165 cm. Kad ste dobrih petnaest centimetara viši, ne gine vam sva sila bola u toj istoj kuhinji. Zgodna stvar je što bez teškoća mogu dohvatiti sve i sa najviše police, a nezgodna što svako toliko se pošteno lupim.
Također je bitno da vam i radna ploha bude što viša. Mojoj skoliozi nimalo ne godi sjeckanje bilo čega, kao ni pranje suđa.
Kad smo kod pranja suđa, nabavite perilicu. Dovoljno je muke oko pripreme ručka, nema razloga da još i čistite za sobom.
I za kraj, pazite da su vam svi dijelovi kuhinje kompaktni. Meni se svako toliko odvoji jedna letva (zapravo ja ju uspijem gurnuti nogom pa se odvoji od ostatka kuhinje) od koju uredno zapnem malim nožnim prstom. Taj jadni prst inače stradava o sav božji namještaj, al ovaj kuhinjski nekako najviše boli.
Pozdrav od vaše nesuđene kuharice, 3.14 Čićke
P.S. U slijedećem mom kulinarskom postu dobit ćete detaljne upute kako napraviti najjednostavniju tortu na svijetu. Toliko je jednostavna da vam čak ni pećnica ne treba. :)
