Prikazani su postovi s oznakom loš prijevod. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom loš prijevod. Prikaži sve postove

petak, 11. travnja 2014.

Loš prijevod 50 šejdsa sive (vol. 2)

Isprike na dugom čekanju drugog dijela. Prvi možete pročitati tu
Na trećem volu dolazi do sočnih detalja koje garant svi s nestrpljenjem čekate.

Drugi dio

Dok istrčavam iz zgrade, srce mi ubrzano tuče. Naslonim se na čeličnu ogradu i podignem glavu prema gore jer pada kiša. Zatvorenih očiju udahnem jedan dubok, pročišćavajući udah, dok pokušavam obnoviti što je ostalo od mog ekvilibrija.

Natrag u Vancouver ( američki, ne kanadski ) vozim sporo jer penetrirajući pogled dva siva oka govori mi da budem oprezna. Ostavljam cimerici snimku intervjua i saznam kako Sivić ima 27 godina. Taman. Odlazim na posao (američka verzija bauhausa) i savjesno dopunjavam police. Na kraju dana osjećam se ispunjeno što sam ovoliko postigla u jednom danu (počešljala se, odradila intervju, odradila 2 sata i večerala).

Par dana kasnije na poslu se pojavio On. Gospodin Sivić u sivom odijelu. Kažiprstom gladeći bradu kupuje vezice za kablove, nekakav selotejp i užad. Dodavajući mu što traži, naši se prsti dotiču na trenutak i opet narušavaju moj ekvilibrij. Sivić mi daje svoju sivu posjetnicu na kojoj je piše broj njegova mobitela (tobože da se sutra uslika za naše fakultetske novine). Fotografirat će ga moj najbolji hispano prijatelj Hoze. Nije pristao učiniti mi tu uslugu dok nisam jednom frknula. Ja, Anastazija Čelik, priznajem sama sebi ove slatkokisele osjećaje koje gajim prema gospodinu Siviću. Baš je atraktivan. Vrlo atraktivan.




Po noći sam nemirna - bacakam se i vrtim po svom krevetu od čelika. Sanjam o tim smoki sivim očima, dugim, dugim nogama, dugim, dugim prstima i tamnim, tamnim neistraženim mjestima. Tokom slikanja Sivić priupita Hozea gdje bi ga htio, al na vrlo muževan način da ne zvuči gej. Onda sami nas dvoje odlazimo na kavu, ali ja pijem čaj. Na putu prema parkiralištu, spotičem se, ali on brzinom munje ne dopušta mi da padnem, već me čvrsto uhvati i privije u svoj zagrljaj. Gledamo se. Njegov miris tako je opojan. Miriše na omekšivač za rublje i dobar deterdžent (Pervol grej medžik). Ali nije me poljubio. Mora da je to zato što sam preblijeda, premršava, preneuredna, prenesportski tip... Sve sam to izanalizirala plačući u autu.

Nakon završnih ispita izazim van s Katom i Hozeom. Napijamo se i nazivam sam gospodina Sivića da mu kažem kako sam pijana i da ga hrabro oslovim njegovim imenom. Kristijan. Onda malo izazim na svježi zrak jer mi je muka. Hoze izlazi zamnom i kaže: "Dios mio, Ana, karinja". Zatim me pokušava poljubiti, dok ga ja odgurujem i
Pojavljuje se glas iz mraka: "Mensečini da je dama rekla ne." Sveto govno! Pa to je Kristijan Sivić! Drži mi kosu dok povraćam i briše me svojom maramicom s monogramom KTS (midl nejm nisam ja izmislila majkemi, op.a. ). Kristijan me želi odvest kući, al ja i dok povraćam sam savjesna pa inzistiram da se javim Kati prvo. Sveti Mojsije! Kata je na plesnom podiju sa Sivićevim bratom. "Ši iz densing hr es of."


Izvor

Ujutro se budim u hotelu u majici i gaćicama. Saznajem da sam pobljuvala ostatak odjeće pa mi je Sivićev šofer kupio novu. Kažem da želim mu vratiti novac, na što se on nasmije. "Dužan sam ti bar toliko, jer te nisam poljubio neki dan. Al moraš shvatiti, ja ne prakticiram romantiku. Želim te ugristi za usnu." "Zašto to ne učiniš," pitam ja. "Prvo mi treba tvoje pisano odobrenje. Uskoro ćemo odletjeti helikopterom kojeg posjedujem u moj stan u Seattlu na večeru pa ćeš saznati sve detalje".

Od ovog razgovora sam se opet uspalila pa ne mogu doručkovati.

srijeda, 29. siječnja 2014.

Loš prijevod 50 šejdsa sive (vol. 1)

Predgovor "prevoditeljice":

Gledajući što ljudi traže kad nalete na naš blog, zaključile smo da ono što volite su gole Hrvatice i milijun nijansi sive. S obzirom da se neka druga Čka specijalizirala za prvu temu, ja vam donosim onu drugu. 
Tu je za vas loš prijevod 50 nijansi sive, namjenjen onima koji ne znaju engleski i preskupa im je knjiga na hrvatskom ili ih je sram kupiti ju (history nije teško obrisati, pa nitko neće znati što ste čitali)!
Za vas koji ne znate čitati, tu su gifovi i statične slikice. 

(prva dva dijela su objavljena na forum.hr-u)

Prvi dio

Evo me ogledavam se u ogledalo. Dovraga i moja kosa, ovakva neposlušna, i bestraga Kato Kavanić jer se tu praviš bolesna i maltretiraš me da odradim tvoj posao! Umjesto da učim, ja se tu pokušavam češljat češljem. Kolutam očima jer sam baš ružna zbog ove kose.




Kata je moja cimerica koja je pametna, lijepa, super, svi ju vole, i koja se baš danas odlučila razbolit. Glupa Čka! Sad ja moram otić malo u Seattle odradit njen intervju i trkeljat s mladim, najljepšim na svijetu, najbogatijim na svijetu poduzetnikom. Jadna ti sam! I još umjesto da se vozim svoj auto natjerala me je da se odvezem u njenom najnovijem Mercedesu.


I tako se ja vozam, stišćem papučicu gasa, dođem do najmodernije i supervisoke zgrade koja je sjedište Sivo d.d.-a. Naprosto me isprepadala ta super zgrada svojom čeličnom konstrukcijom, stakloćom i modernošću. Jedva sam ušla kroz ulazna vlata. A kad tamo, same mršave plavuše rade.

"Ja sam Anastazija Čelik i ja sam došla," kažem jednoj od plavuša.
"Dobro. Ispričajte me na sekundu," kaže plavuša i podigne jednu obrvu.

Plavuša se vraća i daje mi iskaznicu na kojoj piše POSJETITELJ. Ja sam frknula kad sam to pročitala jer sam glavni ženski lik i moram bar jednom frknuti po poglavlju.
Sada me preuzima druga plavuša. Hodam za njom. Stanemo. Kaže mi: "Pričekajte." Ja za to vrijeme razgledavam zgradu (vau, pa sav najmještaj je od prave kože!), gledam kroz prozore kroz koje vidim cijeli Seattle. Kad se vratila na tri stranice raspravljamo što li ću popit dok čekam.

Napokon ulazim u njegov ured i ni manje ni više spotaknem se i padnem ničice na njegov uredski tapison. Oh sramote! Dovraga i bestraga moje dvije lijeve noge! Bože jesam trapava! Kako li ću sada pogledati ga u oči?!? Moram se očeličiti da bih ustala! Sveta kravo - kako li je samo mlad!


"Gospođice Kavanić..." počMe on, pruži mi svoju dugoprstu ruku i podigne me njome s poda k'o da sam laka poput perca. Gospodin Sivić je baš visok, i odjeven je u novo elegantno, sivo odjelo koje mu pristaje k'o saliveno. Sveta kravo - sive su mu i oči! Sav je siv (npr. ovako).

Nakon početne zbunjenosti svim tim prekrasnim sivilom objasnim mu kako ja nisam Kata Kavanić , već Anastazija Čelik, pa onda malo popričamo o slikama u njegovom uredu. Onda ga intervjuiram. Odgovarajući, on nježno češka kažiprstom svoju donju usnu. Taj njegov čin i njegova ljepota izazivaju u meni osjećaj vreline. Dolazimo do dijela kad ja zaključim kako je on filantrop jer se brine što ima gladnih ljudi u svijetu.

"Gospodine Siviću, jeste li vi gej," pročitam pitanje.
"Ne Anastazija, nisam," kaže on.
Onda mi nudi stažiranje u njegovoj firmi i kaže kako ćemo se vidjeti opet.

Bježim glavom bez obzira jer me je cijela njegova pojava navlažila, a ja ne poznajem taj osjećaj i mislim da sam se upiškila jerbo sam još uvijek djevica.