Za početak ono, sve najbolje i kakotovećide- licoljub i floskule.
Sjećam se jednog baš lošeg tuluma
povodom dočeka Nove Godine. Toliko lošeg da kad me nedavno netko
priupitao koji je najgori tulum na kojem sam bila u životu, taj mi
nije pao na pamet do onog trenutka kad čovjek leži u krevetu i
otprilike 16 sekundi prije nego što zaspi u glavi mu se rezimira
cijeli dan.
Pa se sjetiš gdje si stavio jebeni
pokaz (na frižider, uvijek na frižider), požališ što onog klinca
koji se nije ustao trudnici u tramvaju nisi navukao za prištave
tinejđerske uši, i sjetiš se detalja tuluma koji je bio zakopan u
neku špilju podsvijesti gdje su i čovječje ribice pocrkavale od
muke.
Ljudi su bili dosadni, muzika je bila
grozna, cure su pijano pokušavale biti seksi dok su plesale na
Shakiru (što je otprilike izgledalo kao da skupina pretilih
plamenaca u isto vrijeme ima febrilne konvulzije), a neka grupa
dečkiju me cijelu večer zvala “Hobit”. Nisam sigurna zašto,
jer sam baš za tu prigodu obrijala svoja divovska dlakava stopala.
Kao vrhunac večeri, u ponoć me
pokušao zažvaliti neki amorfni stvor neodređene dobi i spola.
Znam da sam oko tri ujutro u
depresivnom tramvaju koji je smrdio na rigotinu i loše odluke,
zaključila da bi mi bilo bolje da sam s litrom Badelovog pelinkovca
otišla na Trg i zagrljena sa skupinom bedblubojsa tulila “sve sam
suze isplak'o, noću zbog tebe”.
No ovo nije priča o meni i mom putu od
nezgrapne adolescencije do polubožanstva u koje sam se neizbježno razvila.
Zapravo ne znam o čemu je ova priča,
možda netko od vas ima neku groznu štoriju s novogodišnjeg tuluma
koja bi posramila moju?
Imate li kakvih epifanično-katartičnih
odluka koje želite podijeliti?
Ja sam recimo odlučila da ću prestati
gledati u križ i plaziti jezik maloj djeci u tramvaju. Mislim da će
mi to stvarno promijeniti život.
E da, i da ću malo češće pisati (znam da ste se upravo upiškili od sreće).
Signing off,
Đinđer Čka
Najgoru Novu doživjela sam prije 4 godine. Bili smo u običnom kafiću, prvo su se dvije ex prijateljice pokupile su bez riječi jedno 20 minuta prije ponoći, onda je nekih 5 minuta prije ponoći pijana k'o zemlja prijateljica od prijatelja nekak uspjela srušiti stol pa je komad stakla od čaše koju je razbila raskrvario prijatelju ruku, nakon ponoći istu tu smo nastojali spriječiti da pije i zabija se u ostale ljude u kafiću. Kad je postalo previše, postiđeno smo ošli iz kafića i pošto nismo mogli nigdje drugdje ući završili smo vozikajući se u tramvaju.
OdgovoriIzbrišiGodinu poslije doživjela sam da mi je netko bambus prolio u oko (da i to se može dogoditi ako plešeš kaubojski ples, provlačiš se i krećeš se unazad, a osoba ispred tebe nestabilno drži čašu punu bambusa), što je jedna od najgorih boli koje sam doživjela u životu, ali ipak mi je bio mila majka doček naspram onog ^.
hahahahahahahahahahahaha
OdgovoriIzbrišiNajgora Nova kad sam pomješala nazive grupe pa došla na besplatan koncert grupe koju ne mogu niti čuti, a mi to ne izazove napad sličan onima kod istjerivanja nečastivog, sa sestrom i troje nemirne djece, gdje su nam u tih pola sata koje smo stoički izdržali bacali petarde pod noge, a kad smo se evakuirali na neki podest da izbjegnemo ranjavanje netko nas je izazvan neobuzdanom radošću zbog otkucavanja sata u ponoć, okupao netom otvorenim šapanjcem.
OdgovoriIzbriši