ponedjeljak, 1. srpnja 2013.

Trend: "Moje dijete mora imati najneobičnije ime ikad"

Kako redovito "forumiram" i "fejsbučim", tako ponekad naiđem na teme koje me ostave s ovim izrazom lica.


Jedna od tih tema, na koju sam baš danas naišla na stranici Roditelji.hr, tema je o trendu davanja neobičnih, stranih imena maloj hrvatskoj dječici. U tom se članku nalazi popis najneobičnijih muških i ženskih imena danih bebama tijekom 2012. i 2013. godine, na području Zagreba, Splita i Osijeka. 


Neka od njih nisu baš taaako neobična i čudna, no neka su takva da se ne mogu ne zapitati što je pobogu tim roditeljima bilo u mislima kada su davali takva imena? Ako je jedan od roditelja stranac, to još mogu shvatiti i opravdavam isto, ali mi nije jasna situacija kad primjerice Ljubica i Stjepan Matić (izmišljam) daju djetetu imena poput Gulio Cezare, Yllka, Maysoon, Lajita Gaurangi, Anxhella, Quvian i slično.


Argument "moje je dijete posebno" ne priznajem jer je po meni i inače svako dijete posebno, a svakom je roditelju njegovo dijete posebnije od ostale djece.

Drugi argument, da je u današnje vrijeme veća vjerojatnost da će dijete otići raditi i živjeti u neku stranu zemlju, također ne drži vodu, pogotovo ako će mala Yllka odrasti u Hrvatskoj i ići u hrvatsku školu, te će prije eventualnog preseljenja (ako se to uopće dogodi), proći kroz bezbroj situacija gdje će morati ljudima objasniti kako se to ime piše i izgovara i gdje će joj se druga djeca rugati. Postoji još bezbroj imena koja se mogu smatrati internacionalnima, a da ne lome jezik ili izazivaju čuđenje i ruganje. Što fali imenima Ema, Sara, Lara, Ana, Noa, Marko i slično? Uostalom, sumnjam da će se Gulio Cezare i Lajita Gaurangi bolje provesti s tim imenima u primjerice Španjolskoj ili Finskoj nego u Hrvatskoj. 


Još su smješnije te kombinacije s prezimenima koja u sebi sadrže č, ć, š, ž i đ. Zašto ne biste odmah internacionalizirali i svoja prezimena? Ili odgajali dijete od malih nogu u bilingualnom okruženju?

Na poslu često komuniciram sa strancima i uopće nije toliki bed imati hrvatsko ime, možda prvi put neće znati kako se čita, no zapamtit će nakon što im ponovite 2-3 puta. Na kraju krajeva, ni njihova imena nama nisu uvijek čitljiva i poznata isprve, no naučimo ih izgovoriti, zar ne?
Nije mi namjera da ismijavam roditelje koji su dali djeci neobična imena i djecu koja ta imena nose, već me istinski zanima koja je pozadina toga. Još nisam mama, no imam u pripremi nekoliko imena uobičajenih u Hrvatskoj, a opet internacionalno razumljivih. No, to je samo moje razmišljanje i mišljenje.

Što vi mislite o trendu davanja neobičnih imena bebama? Ako ste svojoj bebi dali neobično ime, koji je razlog?

- Meow -



Broj komentara: 10:

  1. Dior i Šućo se trebaju ženit (mislim, taj combo je kao stvoren za na pozivnicu nakeljiti), a Chanell im može biti naj prija. F*ck me, sve ludo... Nema drugog objašnjenja.

    OdgovoriIzbriši
  2. Isuseeeee muka mi je! Ne od svih, ali o većine.

    OdgovoriIzbriši
  3. Najčudnija imena s kojima sam se susrela: Amazonka i Fanika. I nisu klinci. A kod klinaca: Neo, Max, Artemida. Neo mi je još ok, ali ostali..

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. A Fanika je prilično staro ime i u prošlosti je bilo dosta često pa i moderno :D. Moja prabaka se tako zvala :). Ova imena su katastrofa, ne sva naravno, ali većina. U jednom trenutku sam mislila da čitam najpopularnija imena u Južnoafričkoj republici :))

      Izbriši
  4. Šućo i Hari Lav rulaju hahahahhaha xD Balkaneeeeeeee mooooooj <3

    OdgovoriIzbriši
  5. Tristan, Gaia, Aria, Kei, Ivan Pavao(?), Vigo, Noel, Jona, Kaia, Gea, Noemi, Nea... sva već odavno cirkuliraju. Moj bebač je isto tu naveden. I osim nekakvih eskapada sa slovima nepostojećim u hrv.jeziku ne vidim nekih posebnih kriminalnih "obilježavanja" djece... Većina je i više nego lijepa i prihvatljiva.

    OdgovoriIzbriši
  6. Moje je ime ne baš uobičajeno, tako da jaaakooo suosjećam s ovom djecom. Poprilično je iritantno ljudima objašnjavati da mi Brankica nije nadimak, nego pravo ime (jer sigurno mi to ne piše na osobnoj i indeksu tak iz fore), a da ne govorim o komentarima tipa hoću li biti Brankica i kad budem jako stara ili ću promjeniti ime, ili pak da je dobro da sam mala i mršava jer mi inače ime ne bi imalo smisla.

    OdgovoriIzbriši
  7. Sve je ok dok ime nije baš skroz nakaradno (jadna mala North West). Ono što je meni blesavo je poplava naoko normalnih imena, ali zamjenjenih rodova. Zašto pola vrtićkih grupa imaju po 5-6 curica koje se zovu Noa mi nikad neće biti jasno. - 3.14

    OdgovoriIzbriši
  8. Drage moje Grumpy Čke,
    nije me desetak dana bilo na ovom mom omiljenom blogu i evo pobjegao mi ovaj vaš post. Srećom nekako je on našao mene tako da nisam ostao trajno zakinut.:)

    Opet ste mi razvedrile dan, no to vama ionako nikada nije problem jer ovakvih tema ko stvorenih za vaš profinjeni montypythonistički sarkazam oko nas ima napretek.
    Ljudskoj gluposti nema kraja i sigurno će vremenom većina ove danas djece, sutra, kao odrasli, promijeniti svoja imena uz zgražanje svojih ne previše pametnih roditelja. Danas Lajita i Kajol, nekada Traktorka i Petoljetka, svako vrijeme ima svoju dozu i oblik gluposti.

    Posebno ste me nasmijale jer ste me podsjetile na mog nekadašnjeg susjeda Stanoja, zastavnika JNA, rodom iz nekog sela blizu Kruševca i ženu mu Biljanu iz Niša koje Stanojeva prekomanda donese iz Aleksinca u Zagreb. Dobar je čovjek bio naš Čika Stanoje, malo priprost i ne odviše pametan ali dobar u duši. No kako je Stanoja odgojila JNA, jadan, svagdje je vidio unutarnjeg i vanjskog neprijatelja apsolutne mu svetinje: Bratstva i Jedinstva naroda i narodnosti SFRJ ! Uvijek ih je pisao velikim slovom, a kad je kao predjednik kućnog savjeta izvjesio neku obavijest na oglasnu ploču, ispod potpisa uvijek je dodao: "Živelo nam naše Bratstvo и Јединство".:) Da sve ne ostane samo puko slovo,negdje početkom 80-tih rodila Biljana blizance, a godinu i nešto potom i kćer. I naš drug Stanoje djeci nadjenu imena, sinovima Hrvoje i Srboljub, a kćeri Jugoslava. Hvalio se u društvu da on i žena naporno rade na Igoru ili Mojci ali ga prekomanda odnese negdje na granicu s Albanijom. Nadam se da nije napravio i malog Azema jer nije baš neko probitačno ime u Srbiji.:)

    Drage Grumpy Čke, hvala vam što ste me podsjetile na ovaj događaj i od herca nasmijale. Predložiti ću HZZO-u da se vaš blog dijeli na recept i da ga u bolnicama, na psihijatrijskim odjelima, dijele pacijentima umjesto antidepresiva.

    Vaš
    Pelle <3

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Dragi naš Pelle,

      Moram ti priznati da si ti meni uljepšao dan. Ma što dan, cijeli tjedan! Najbolji komentar ikad! :)

      Jako mi se sviđa tvoja priča o Stanoju, voljela bih znati je li ikada dobio malog Igora ili Mojcu. Baš sam se nasmijala čitajući ovu priču, vidim da imaš puno zanimljivih priča u toj mačjoj glavi, voljela bih da ih jednom prilikom staviš na papir (ekran), s guštom bih pročitala te priče uz klopanje tvoj pesta ili džema. <3

      Meow

      Izbriši