Danas je baš jedan od onih dana kada mi ništa ne ide po planu. Od grozne migrene koja me pratila cijeli dan na poslu, preko toga da sam izgubila mobitel, pa sve do krajnje neugodnog iskustva s reklamacijom kupljenog artikla.
No, krenimo redom...
Nema ništa gore od toga kad se probudiš s ubitačnom migrenom, a moraš na posao. Osim kad se probudiš s ubitačnom migrenom, a pred tobom je vikend za koji imaš hrpu planova. Inače se mogu "pohvaliti" time da imam glavobolje već otprilike 8 godina (otkad sam upisala faks). Svaki. J*****. Dan. Pitanje je samo hoće li me boljeti manje ili više. Dodajte tome alergiju na....pa, otprilike sve što leti, gmiže i raste i imate dobar uvid u moju svakodnevicu. Oh da, zaboravila sam ubitačne bolove u kralježnici. Da, bila sam na pretragama, rehabilitacijama, lijekovima, akupunkturi - ništa ne djeluje. Valjda je u pitanju stres, psiha i cendravi i kmečavi temperament Ribe, podznak Rak. Krenula sam tako na posao izgledajući otprilike ovako:
Imali smo sastanak kojem su prisustvovali svi zaposlenici. Da, bilo nas je puno. Da, prozor je bio zatvoren. Da, zadrijemam kad mi fali zraka. Da, zaspala sam. Mogu se samo nadati da to nije primijetilo previše ljudi i da nisam hrkala/slinila pritom.
Poslije posla, moj D. je došao po mene i krenusmo u MekDrek da dodamo još malo vječne maščobe na naša ionako krupna tijela (on je inače visok 203 cm, a ja 180 cm). Nakon što smo se napunili lošim masnoćama, krenusmo doma kako bismo započeli s operacijom "Reklamacija". Na putu do doma skužim da mi nema mobitela. Panika. Stojimo na benzinskoj, ja skvičim kao hibrid vjeverice na ecstasyju i miša u klopci, bacajući stvari iz torbe po autu.
On me pokušava smiriti te krećemo prema McDonaldsu u potragu za mobitelom koju unaprijed ocjenjujem kao potragu bez happy enda. Uletavam u Mc kao furija, trčim, tražim mobitel, mobitela nema. Dolazim do blagajne i skoro se bacim od sreće na djelatnika koji drži moj mobitel i razgovara s Mojim Čo'ekom (da, to piše na ekranu kad me zove). Eto, neka se zna da još ima dobrih i poštenih ljudi koji vrate tuđe stvari. Jedina svijetla točka današnjeg dana. Pa neka kažu da karma ne postoji - uvijek vraćam ono što pronađem, stoga je meni vraćeno moje. Jedino što nikad nisam i neću dobiti natrag su čarape. Gdje nestaju čarape? Gdje? Stavim ih u mašinu i redovito fali barem jedna. Je li itko ikada saznao gdje kućni gnomovi odnose izgubljene čarape? Jedna od misterija života, I guess.
Pam-pam-paaaaaaam, vrijeme je za operaciju "Reklamacija". Mislim da je bitno ispričati pozadinu priče. Prije otprilike mjesec i pol, Moj Čo'ek i ja smo nadobudno otišli u Jysk pogledati madrac, bez da smo se prije toga dobro konzultirali s našim prijateljem Gugletom. Tražili smo madrac koji će podnijeti našu težinu - zasebno, a i skupa (treba nekad i konzumirati vezu, jel', a to je tada ukupno oko 200 kila žive vage). Trebali smo madrac koji će biti nešto tvrđi jer moja kralježnica to voli. Trebali smo 2 madraca jer pročitasmo da je to bolje nego jedan veliki, ali da pritom ne potonemo u bezdane "rupe-na-sredini-gdje-upadneš-i-jedva-se-iskoprcaš" (možda čarapni gnomovi tamo žive?!). Trebali smo madrac u koji nećemo potonuti. Prodavač je rekao da ima savršenu stvar za nas. Nadrobio je on svašta "super akcija, samo još 2 dana, možete ga bez problema vratiti u roku od 100 dana ako ne paše i dobit ćete povrat novca, ovo je sve što tražite, ovo je nešto NAJ-BO-LJE I-KAD".
Pogađate - dobili smo sve suprotno od toga. Mislila sam da je potrebna prilagodba, da ću se naviknuti i da će biti ok. Nije bilo. Bolji su mi bili madraci koje smo dotad imali, a koji su koštali 400kn svaki prije cca 7 godina. Ovi su koštali 3200kn. U međuvremenu smo i guglali te shvatili da smo dobrano fulali. Nismo se previše uzrujavali jer smo mislili da neće biti problema s povratom novca. Oh, kako smo se prevarili.
Prošli smo tjedan došli u Jysk da se raspitamo oko procedure povrata. Dočekao nas je mrgudni šef smjene/voditelj trgovine ili što već jest. Gunđao je, ali je ipak pristao na povrat, iako prilično nevoljko jer kao to nije njihova politika i inače samo nude zamjene (ergo, prodavač je svjesno lagao). Danas smo jedva nekako strpali madrac u auto i došli u Jysk. Tamo nas je dočekao Nadrkani Šef (u daljnjem tekstu: ND).
Kad sam mu rekla zašto smo došli počeo je okretati očima, zgrabio je račun od mene, gurnuo ga blagajnici uz riječi: "Daj im napravi povrat, ne da mi se više baviti time! Daj pogledaj na računu tko ga je izdao! Aha, to je sigurno prodao XY!" i bijesno je odvukao madrac, kao što bi neandertalac odvukao plijen u špilju. Da je imao toljagu, sigurno bi mlatnuo i mene i madrac. Čo'eka se ipak ne bi usudio udariti jer izgleda kao nadrkani međed na steroidima. Ja sam potom ostala u Jysku kao jamstvo da će se Čo'ek vratiti s drugim madracem (jer nisu oba stala u auto). Dok sam čekala da se Međed Čo'ek vrati, hodala sam po dućanu i imala što čuti. ND je brat bratu 10 minuta pričao o tom madracu. Čula sam ga s drugog kraja dućana. "Taman napraviš neki promet i eto što se dogodi. Tko joj je to rekao da može dobiti povrat. Tko?! To je sigurno bio XY. Kako je samo to mogao reći. Eto. Oni sad vraćaju madrace." Pritom sam imala ovaj izraz lica:
Jadni ti ljudi kojima je on nadređeni. Razumijem ja da im to ne odgovara, ali onda treba educirati prodavače i ne lagati. I nipošto ne dopustiti "što na umu, to na drumu" scenu pred kupcima. Ja se tamo kao kupac vratiti neću. Prilično neugodno iskustvo koje je savršeno stavilo točku na ovaj krasni dan.
To bi bilo to što se tiče današnjeg gunđanja.
Jeste li imali slična iskustva s gubljenjem mobitela/novčanika/čarapa, reklamacijama, migrenama, Nadrkanim Šefovima? Pišite, čekam vaše komentare.
- Meow -
