Njima baš i nije stalo

Jedna od najvećih ljudskih nesreća je što nam je često jako stalo do onih kojima do nas nije stalo baš niti malo (ovo se čak i rimuje, Vjekoslavo Huljić pazi se). Još je gora nesreća kada sami sebe uvjeravamo da to nije tako.  I onda ih krećemo braniti pa sami sebe uvjeravamo da oni jadni baš nemaju vremena ili imaju previše svojih problema da bi se mogli posvetiti nama ili  (najgluplje od svega) im je previše stalo do nas, ali ih je samo to sram priznati.  Bulšit!  Bježite od takvih, bježite kao Ivica Todorić iz Hrvatske jer njima je stalo do vas kao Vuci do vegetarijanskog burgera! I ne, niste vi krivi za njihovo ponašanje. Vaša je krivnja samo što uništavate sebe vjerovanjem da je u vama problem i da će se oni promijeniti. 

Izvor

Ovo je moja lista ljudi od kojih svakako trebate bježati jer njima definitivno nije stalo do vas: 

-Oni koji vam 'ladno kažu da u iduća dva mjeseca zbog učenja za ispit neće imati vremena za kavu s vama, ali će u međuvremenu otići na ljetovanje, kompletni makeover, kirvaj u Špičkovini Donjoj, izložbu pasa i koncert Pravila igre te sve to uredno podijeliti na raznim društvenim mrežama;

-Oni koji će se do neba naduriti jer ih kao niste pozdraviti na ulici, a neće se potruditi pozdraviti vas (a niste ih pozdravili samo zato što ih niste vidjeli jer ste  kratkovidni, a što oni dobro znaju);

-Oni koji će vas progutati, prožvakati, ispljunuti, a onda se ponašati kao da se ama baš ništa nije dogodilo (a i neće im biti jasno zašto im poslije prilazite u grču i  sa strahom);

-Oni koji će vaše ,,Ti si jedan od rijetkih kojima ću reći ovo, a reći ću ti jer imam povjerenja u tebe...'' shvatiti kao izazov da to podijele sa svima živima i neživima;

-Oni koji vas neće obavijestiti o bitnim događajima iz svog života, ali će se zato smrtno uvrijediti ako vi njima nešto propustite reći (čisto jer njihovu šutnju shvaćate kao da si očito niste dovoljno dobri da biste si dijelili neke stvari);

-Oni koji će se poput prosječnog vrtićarca duriti na činjenicu da imate i neke druge prijatelje u svom životu s kojima ponekad želite biti nasamo pa vam nabijati osjećaj krivnje da druge volite više nego njih;

-Oni koji će vas smatrati svojim privatnim besplatnim psihologom pa vam u širinu i najmanje detalje pričati sve svoje probleme, dok će na vaše imati reakciju ,,Joj ma pusti to, Bog će uvijek sve staviti na svoje mjesto, samo treba biti strpljiv, moliti i pustiti da sve ide svojim tokom'';

-Oni koji će praviti dramu od problemčića u rangu: Joooj, mama mi je kupila Nescafe umjesto Jacobs kave, bez da razmisle da pričaju osobi koja se u tom trenutku suočava s puno gorim stvarima;

-Oni koji će svoju priču i stavove mijenjati kao Luka Modrić i Dejan Lovren iskaz na sudu, na neke događaje imati sinkope a la Horvatinčić, a onda se duriti što ih gledate u stilu ''A otkad je to tako?'';

-Oni koji vam nisu bili u stanju reći  jedno malo obično ,,Hvala'' nakon što ste si vi od brige za njih skratili život za jedno minimalno pet godina;

-Oni koji se neće ni potruditi shvatiti zašto si odustao od fakulteta/ zašto ne želiš imati djecu/ upisao tečaj šivanja,  nego će njurgati i osuđivati te;

-Oni koji će vam se javiti jednom u tri mjeseca u stilu ..E ja sam tu blizu tebe, ajd dođi za 15 minuta'', a kada ih odbijete jer već imate obaveze i planove slijedi ,,A jesi neka, ti nikad ništa nećeš!'';

-Oni kojima će očito biti baš zabavno ''kuhati te na laganoj vatri'' i gledati kako patiš;

-Oni koji će otvoreni tvrditi da su neki drugi njihovi prijatelji ''više cool'' iako ste vi i dalje oni koji s njima obilaze bolnice jer to očito nije zadatak za ''cool ljude'';

-Oni koji će nas svako vaše prepričavanje problema reagirati sa:  ,,Uginuo ti je pas? Nije to ništa, meni su tri psa uginula i mačka također i kanarinac mi je odletio, a ni zlatna ribica mi nije baš najbolje'';

-Oni koji nakon 5+ godina intenzivnog druženja s vama neće uspjeti upamtiti vaše najveće želje, interese i strahove;

-Oni s kojima svaki pokušaj ozbiljnog razgovora izgleda ovako:  E moram ti nešto važno ispričati. Išli smo Pero i ja na ćevape i... - A gdje ste išli? - U Kod Muje i Hase. I onda smo sjeli i počeli pričati o ... - A jeste sjedili unutra ili vani? - Vani. Uglavnom, on ti je meni rekao sjećaš li se kad smo... -  A koliko su kod njih ćevapi?'' - Ne znam, on je platio. Uglavnom, kaže on... - Ja se ne sjećam kad smo ja i ovaj moj zadnji put bili negdje na večeri... Naravno, nakon što odustanete od svakog pokušaja pričanja priče, dobit ćete prigovor da nikad ništa ne pričate o sebi;

-Oni koji će se okolo ismijavati na vaše dobrodušne (ali nepopularne savjete) i ne reći vam ,,Hvala ti, bio si u pravu, sorry što sam bio onakav'' kada se ispostavi da ste bili u pravu;

-Oni koji će jednom u par mjeseci doći u vaš grad, neće vam se javiti, a kada se slučajno nađete na istom mjestu i kad ih pitate zašto vam se nisu javili reći će: ,,Pa mogla si se ti i meni javiti da ćeš biti tu'';

Izvor

-Oni koji će vam svjesno davati totalno beskorisne i za vas neprimjenjive savjete, a kada im na to ukažete dići će nos u stilu ''ja tebi hoću pomoći, a ti to ne želiš prihvatiti'';

-Oni koji će vas siliti da glumite dobro raspoloženje jer je Božić/Nova godina/Prvi maj, a vide da vam zapravo nije do života;

-Oni s kojima ćete se za kavu dogovarati jedno 6 mjeseci i uvijek će im iskrsnuti nešto banalno pa ćete na kavu otići na Sveto Nigdarjevo;

-Oni koji si umisle da su otprilike Kate Middleton i da su na ovom divnom svijetu bitni oni, jedino oni i samo oni;

-Oni koji vam nemaju muda reći što osjećaju pa se onda morate igrati Sigmunda Freuda, Žuži Jelinek i Milana Tarota;

-Oni koji vam uporno drobe o stvarima koje ni najmanje ne želite slušati, a tiču se otprilike seksualnog života njihove susjede Mirjane, koncertu Mije Dimšić ili reprizi reprizine reprize serije Zauvijek susjedi;

-Oni koji se nadure jer se mrštiš kad na dogovor dođu u 16:27,  a dogovorili ste se u 16:00, s napomenom da nemaš baš puno vremena;

-Oni koji će vam, kada im se žalite na besparicu, požaliti kako se jako sekiraju jer ne mogu odlučiti hoće li na ljetovanje u Španjolsku ili Grčku;

-Oni koji ne shvaćaju značenje rečenica: ,,Ne mogu još govoriti o tome jer stvar nije potvrđena/Ne želim još govoriti o tome jer mi je jako teško'' pa od toga prave cijelu televisu presentu i dodatno ti otežavaju stvar;

-Oni koji će vam prigovoriti što im se niste javili kada ste bili u njihovom kraju (a poslovno ste prolazili devetim selom od njihovog), ali vam se nikada neće javiti kada su u vašem kraju;

-Oni koji neće doći na događaj u čijoj ste organizaciji  (i neizmjerno vam je bitan) jer im je ''Fuj to'' iako ste vi otišli na nastup njihovog zbora koji vam je inače također u rangu ''Fuj to'';

-Oni koji vas neće pitati kako vam je bilo na ispitu/ zdravstvenom pregledu/ razgovoru za posao iako ste im najmanje 18 puta rekli da idete i da vam je jako stalo do toga;

-Oni koji će vas pustiti da im brišete suze, a onda vas bez pol' beda rasplakati;

-Oni koji će vam uljepšavati priču, davati lažnu nadu pa napustiti brod koji tone i pustiti da od drugih saznate da sve baš nije bajno kako su vam prikazali;

-Oni koji će vaš uspjeh nastojati umanjiti nevažnim sitnicama;

-Oni koji će vas potjerati iz svog života bez ikakve isprike, objašnjenja i valjanog razloga te samo još više pogoršati stvar glupim odgovorima ako ih pitate zašto je to tako;

-Oni koji misle da su vam BFF jer vam lajkaju statuse i taggaju vas na srcedrapajuće statuse i fore itipa: ''Označi prijatelja kojeg nisi dugo vidio'' .

Izvor

Kada ove sve eliminirate u životu će vam ostati par ljudi, ali to će biti oni koji vrijede kao 100 ovih drugih. Možda ćete imati  nešto manje lajkova na profilnoj, manje poklona za rođendan, ali život će vam biti zasigurno ljepši.  Ako mislite da treba goniti još neku vrstu ljudi, podijelite to slobodno.

HajduČka

Tko bira - po blogu grampira

Nekidan sam imala jako puno obaveza pa pošto nisam mogla odlučiti što prvo rješavati, nastavila sam scrollati bespućima Facebooka. Za oko mi je zapao članak naslova ''Evo zašto još uvijek niste sreli onog pravog'',  koji je išao uz status da savršeni princ na bijelom konju postoji samo u bajkama. 

Izvor

Kad mi netko mudro izgovori ,,Single si jer tražiš savršenstvo'', iskreno doživim omanji živčani slom, nešto tipa Zdravko Mamić na suđenju. Pomislim da me zamišljaju kako na prvi dejt nosim kutomjer pa si potencijalnom partneru mjerim kut između glave i ušiju te mu onda izgovaram:  ,,Sorry, nije da se vidi, ali ti si po mjerilima ipak malo klempav. Ništa od ovoga.''  Ili Theresu Lopez Fitzgerald iz Strasti kako svima naokolo priča da je samo Ethan Crane njen savršeni prince charming.  Za vas koji ne kužite o čemu ja to pričam: GDJE STE BILI 2001?

Iskrena da budem, to je zapravo rečenica koju mi sličnim riječima kažu mnogi.  Nekidan mi je to rekla mama, vjerojatno očajna zbog toga što sam joj na pitanje je li na ''partyju'' na kojem sam bila bio netko ''zanimljiv'' odgovorila da je, i to prasac koji se vrtio na ražnju. Prije mjesec dana, ničim izazvan površni poznanik, do čijeg mi je mišljenja stalo kao otprilike Tini Katanić do predbračne čistoće. To mi je prije nekih godinu dana, u pauzi između žalopojki na svog odabranika, rekla i prijateljica.  To sam jednom pročitala i na statusu Brune Šimleše kojeg je netko lajkao, a ako je on to napisao, onda stvarno mora biti tako nekako (sarkastičan smijeh).

Prošle godine upoznala sam jednog dečka. Za potrebe ovog članka nazvat ćemo ga Sroljan.  Sad vi mislite je li to bio Goran ili Zoran ili vas čisto želim navesti na krivi trag,  no ne brinite nije mi recitirao poeziju o malim orhidejama.  Sroljan je bio zgodan mladić, bacao je na mog celebrity crusha, pokazao je dobar smisao za humor, nije mi uletio s ''sumljam da postoji lijepša od tebe'' pa sam pomislila da je savršen te kao svaka prava udavača krenula guglati vjenčanice i kombinirati imena koja želim za djecu s njegovim prezimenom. I onda sam skužila da uberkul skandinavsko ime koje imam za sina ne ide u njegovo balkansko prezime pa sam ga odlučila blokirati na svim društvenim mrežama (šalim se naravno). No istina je da sam o Sroljanu stvorila jako pozitivnu sliku.  Kako smo se upoznavali Sroljan mi je postajao sve divniji i divniji, ali sam naravno uočila i neke njegove lošije strane. Bilo je tu nekih WTF navika i stavova, uočavanja problema koji bi se jednog dana mogli odraziti na kvalitetu života, ''možeš ti to i bolje'' stavova okoline, no to nije narušilo moje osjećaje prema njemu. No onda je Sroljan ispao veliki sroljo pa smo tako došli do ovog članka. 

Poanta ovog mog filozofiranja je - nitko od nas ne traži savršenu osobu. Tražimo onu osobu koju ćemo, zbog onog nekog X faktora, kemije ili kako god to nazvali, savršeno prihvatiti baš onakvu kakva je.  Ako smo nekome u stanju ozbiljnije zamjeriti što ne zna tko je Jose Mourinho, prelijeva pommes frites ketchupom (umjesto da ga kao svi normalni ljudi umače) ili potajno sluša Shomyja i Vukija  po meni tu nema puno mjesta za napredak. Kada je netko u stanju od nečeg beznačajnog napraviti nekome problem, upitno je hoće li imati volje i snage biti uz tu osobu kada pravi problem dođe.  Život je ionako često pretežak i preizazovan da bismo dodatnu energiju gubili na glumljenje emocija samo da bismo zadovoljili neke društvene norme o uparenosti. Pa nismo na Noinoj arci na kojoj želimo uloviti autogram Darija Šimića! 

Gore navedeni Sroljan nije baš volio Hajduk, nije vozio Audi i nije bio visok metar devedeset, što bih inače, da mi Dobra Vila da čarobni štapić da stvorim savršenog muškarca,  definitivno izabrala.  Je li mi bilo bitno što subotom navečer jedem nefotogenični fast food, umjesto da na Instagram s fensi lokacije kačim sliku bifteka i pačjeg moussea na posteljici od rukole. Nije! Je li me išta spriječilo da budem s njim u trenutku kada mu je to bilo zaista potrebno. Nije!  Jesam li slušala one koji su mi pokušali ukazati na to da netko drugi ''na papiru'' ima puno više kvaliteta. Nope!  

Jedna moja prijateljica pala je na ulet: ,,Imaš nešto hercegovačko u sebi? A je l' bi htjela imat'?'' Ne znam točno je li joj to baš bilo duhovito ili se jednostavno ponadala japraku, pršutu i siru (#UvijekGladna).  Kada sam ovaj ulet ispričala drugim ljudima, svi su odreda napravili facu kao da si pred vegana stavio tanjur sa čvarcima prelivenim javorovim sirupom.   Ali ona je očito u tome prepoznala nešto cool i dan danas je sretna s istim čovjekom.

Izvor

Ja sam npr. glavom bez obzira pobjegla od lika koji je htio ispasti cool sa: ,,E znaš ti da je Jedan-Poznati-Stvarno-Zgodni-Tamnoputi-Hrvatski-Sportaš moj rođeni bratić?''  Pobjegla sam, možda zato što ne volim te ''Moj tata je jači od tvog tate'' spike, a možda i zato što je više izgledao kao zakržljala verzija Luke Modrića (#NeSjećamSe)!  Istu večer ''pala sam'' na dečka koji je kada sam mu prepričala svoj dan rekao da pametna i vrijedna cura poput mene zaslužuje uspjeh na faksu. Moja druga prijateljica bi vjerojatno pobjegla od ovakve izjave jer više voli prave muškarce koji ju tjeraju u kuhinju da pravi sendviče, a ne takve šonje koji ne znaju pokazati gdje je ženi mjesto.

Jednom sam doživjela i lika koji mi je na prvom dejtu rekao da bi htio imati najmanje troje djece te da bi sina svakako nazvao Miljenko.  Ne, ne zezam se, čak se i malo uvrijedio kad sam počela lagano plakati od smijeha na to ime. Naravno, opet sam pobjegla, kao otprilike Vinko iz LJNS od vode i sapuna.  Da mi je to rekao Sroljan, vjerujem da bih se nekako uspjela uvjeriti da je Miljenko puno ljepše ime nego npr. Noel ili Niko.

Nekad ćemo na prvu znati ''ima li nade za nas'', a nekad ćemo to shvatiti kroz vrijeme.  Sve je to OK.  Ali znate što nije OK? Tratiti svoje i tuđe vrijeme na fejk emocije čisto ''da selo ne bi pričalo''.   Za Facebook i Instagram izigravati svemirsku ljubav, a istovremeno čmrljiti kako smo duboko nesretni i ništa ne poduzimati oko toga.  Zabadati nos u tuđe živote bez da u obzir uzimamo što je netko preživio i što osjeća.   Davanje savjeta drugim ljudima je lako. Ono što nije lako je ostati prije spavanja sam sa svojim mislima i shvatiti da si sretan za javnost, a ne za sebe. 

Uglavnom, ako to radite - prestanite nama single ljudima govoriti da ne tražimo savršenstvo. Vjerujte mi, ne tražimo.  Nećete s tim postići ništa pametno, osim što ćete nas iživcirati ili nekog natjerati da pristane na nešto ''manje'' i bude nesretan jer ne želi da ga babatetka Barica, Đurđa s posla i Bruno Šimleša smatraju picajzlom koja zaslužuje ostariti s mačkama.  

Za kraj jedan od meni omiljenih citata: “Unless it's mad, passionate, extraordinary love, it's a waste of your time. There are too many mediocre things in life. Love shouldn't be one of them.”

Kada nađemo ovo,  bit će nam svejedno je li ta druga osoba riba, Kinez ili Čovjek Jogurt, pardon Mliječna Kultura! Jer kako bi rekao Tin Ujević:  ,,Ljubav je nešto što se dogodi, samo joj pusti da te pogodi'' ili Antun Branko Šimić ,,Kad srce kaže DA ti se samo nasmiješi.''

Od HajduČke, od srca :)

Kako NE napisati životopis

Mali savjeti za ljude koji su u procesu traženja posla:

1.) Nemojte imenovati dokumente u stilu "CV english" nego u stilu "Pero Perić_CV_eng" ili "Pero Perić_CV" i isti spremite u pdf-u (ovo je bitno). Zašto? Kad netko s druge strane (u ovom slučaju ja) skida sve te dokumente, mora nepotrebno gubiti vrijeme na promjenu imena svakog dokumenta i promjenu formata. Ako ste odmah sve posložili kako treba, samo jedan "save" od strane osobe koja čita životopise je dovoljan.

2.) Pazite kako pišete životopis i budite konzistentni u korištenom jeziku, fontu i veličini teksta. CV u kojem malo koristite njemački, malo engleski, malo hrvatski ne pokazuje širinu vašeg znanja, nego izgleda u najmanju ruku čudno (pogotovo ako je navedeno da životopis mora biti na engleskom).

Izvor

3.) Poredajte događaje (obrazovanje, posao) kronološki, od najrecentnijeg prema najdaljem u prošlosti. I pišite datume. Samo navođenje da ste se negdje educirali ili radili ne znači ništa - napišite vrijeme otkad dokad ste tamo radili, 1-2 rečenice u kojima ćete opisati vaša zaduženja i vještine koje ste stekli radeći tamo i na kojem ste radnom mjestu radili. Ista stvar i s obrazovanjem.

4.) Provjerite ono što šaljete prije nego što pošaljete, često se potkrade neka greška. Bilo bi dobro da date nekome da pročita jer će zapaziti greške prije nego vi.

Izvor

5.) Rečenice poput "GROSS UND LEBEN NICHT MIT MIR
= SINGLE LADY" nisu prikladne za životopis, nego za dejting stranicu. Jednako tako ni konstrukcije poput "Call me pls, thanks. ANFANG MOEGLICH AB SOFORT. RUFEN SIE MICH BITTE."<-- ovo je stvarni primjer s kojim sam se susrela, sve u jednom životopisu.

6.) Nemojte navoditi radno iskustvo od mjesec dana ili par dana - zbilja nije relevantno osim ako ste student i u potrazi ste za prvim "pravim" poslom.

7.) Nemojte koristiti CAPS LOCK, djeluje histerično. Radije koristite "bold" ako želite nešto naglasiti. Također nemojte slati životopis i motivacijsko pismo u Comic Sans fontu ili nekom njemu sličnom, neozbiljnom fontu.

Izvor

8.) Pogledajte dokumente koje ste poslali prije samog slanja - ako sve nije centrirano i ne izgleda lijepo i uređeno, sredite prije slanja.

9.) Fotografija na kojoj sjedite na gajbi pive i držite pivu u ruci ili fotografija na kojoj pokazujete mišiće nikako nije prikladna za životopis, kao ni fotka na kojoj nosite ogrtač, pušite cigaru i držite u ruci čašu viskija (ovo sam sve dobila i na svoje oči vidjela). Jednako tako ni zavodničke fotografije sa ženske strane. Bolje je onda uopće ne poslati fotografiju (one na kraju krajeva nisu ni bitne, bitno je radno iskustvo i kvalifikacije za posao za koji se prijavljujete).

Izvor

10.) Nemojte klikati na baš svaki oglas koji izađe. Ako se traži stariji programski inženjer, netko tko je završio ugostiteljsku školu zbilja nema nikakve kvalifikacije za taj posao. Prijavite se na posao koji zbilja želite. Vidi se u prijavi kad se netko prijavio baš za TAJ posao, a kada se prijavio na taj i još 10 drugih oglasa u danu, bez čitanja oglasa.

11.) Čitajte oglas, provjerite više puta (ako je potrebno) jeste li priložili svu natječajnu dokumentaciju koja je zatražena. Ne, nitko neće zanemariti činjenicu da niste riješili zadatak ili poslali životopis na krivom jeziku zbog nekih drugih vaših kvaliteta - jednostavno vašu prijavu neće ni čitati nego će vam se zahvaliti i to je to. Ako zbilja želite taj posao, pola sata rada na prijavi ne bi trebalo biti previše.

12.) Nemojte slati životopis dulji od 3 stranice, ako ikako možete. Jednom sam prilikom dobila životopis na 27 (!!!) stranica, u kojem je na zadnje 3 stranice čovjek navodio rezultate šahovskih natjecanja od 7. godine nadalje. Prijavio se za posao programskog inženjera, ne instruktora šaha.

Izvor

Hvala u ime svih koji, poput mene, čitaju na stotine životopisa i neke od ovih stvari će im puno značiti. ;)

- Vaša Meow -

Najbolji uleti IKAD

Imala sam 17 godina i bila sa sestričnom i njenom ekipom vani. Tamo je bio bratić njenog frenda koji je nakon nekog vremena uletio ovim:
Mr. ADHD: Ti si tako zgodna, je li to zbog alkohola i cigareta?
Zverka: Smijeh.

10 godina poslije, isti akteri:
Mr. ADHD: Kako ima dobre noge, stavio bi' ih u lučenje*, reče objašnjavajući mojoj prijateljici kako me zamijetio prije 10 godina.
Zverka: Smijeh.

Izvor

Zverka pleše u noćnom klubu. Odjednom dečko koji stoji kraj nje se okrene i kaže glasno na uho:
Hugh Assner: I?
Zverka: Šta i?
Hugh Assner: Jesu tvoje (gledajući u dekolte)?
Zverka: Daj me nemoj jebat'.
Ne, nemam velike grudi. Lik je valjda mislio da ću to smatrati komplimentom.

Izvor

Također, Zverka pleše u noćnom klubu. Dolazi dečko koji izgleda kao mršavi nerd iz američkih teen komedija do mene, uzme mi ruku i stavi 'lopticu' u ruku. Bio je to skroz kroz zgužvani papirić. Zbunjeno otvaram, a na njemu piše:
VIDIM DA I TI MENE GLEDAŠ ALI TI JE BED JER TI JE FRENDICA TU NAZOVI OVAJ BROJ KAD ODE 09XXXXXXXX.
Ne, nisam ga gledala. 

Izvor

Prije neke dvije, tri godine jutro nakon noćnog izlaska stiže poruka.
Gramatički hendikepirani mladić: Kad će mo na kavu?
Zverka: Ne će mo.

Izvor

Petak večer. Cuga s ekipom s posla. Bio je tu i jedan malo stariji (50+) poznanik od prijatelja, koji se ugnijezdio pored mene.
Mambo Italiano: Imaš jako zanimljivo lice, ali taj nos. Mmm, ljubio bi' se s tvojim nosem. Nije mali, ali je predivan.
Zverka: Hvala. Mislim da mi nikad to netko nije rekao.
Ustala se nakon par minuta i otišla sjesti pored frendice, da ne dođe u napast ožvaliti mi nos.

Izvor

Scena iz tramvaja.
Rom: Imaš kunu?
Zverka: Ne.
Rom: A je l' imaš dečka?
Zverka: Da.
Rom: Sigurno imaš dečka?
Zverka: Da.

Izvor

Ne znam je li ovo ulet ili samo bizarna situacija. Frendica i ja na moru, kupamo se u dubini do pazuha i pričamo. Pliva neki lik iza mene i poljubi me u leđa. Psihopat?

Izvor

*hladetina

- Zverka

O domoljublju...

Ova čka je grumpy. Zašto? Jer mi je već pun kufer (ne samo figurativno, doslovno mi je pun kufer onim manjim kuferima) onih koji govore da bih se trebala ja ili svi mi skupa trebali sramiti svog nacionalnog, regionalnog, rodnog ili bilo kakvog drugog, trenutačno nepopularnog, identiteta.

Mene jebeno nije sram niti će ikada biti zato što sam Hrvatica! Također me nije sram ni što sam po roditeljima Hercegovka. Nije me sram ni što sam rođena u Bosni.

Nakon ovih izjava mislim da dugujem objašnjenje o čemu je ovaj post. Već godinama u meni lagano tinja frustracija svaki put kad pročitam da je netko za koga osobno znam da nije nacionalist niti ikakav ksenofob, proglašen takvim samo zato što se razveseli nečim dobrim što dolazi iz ove zemlje.

Za one koji ne znaju ili tvrde da znaju, a očigledno nisu u stanju razlikovati jedno i drugo, evo i definicija (izvor je hjp):

Ja imam dvije domovine, volim ih obje i imam ih pravo voljeti. I više ne dopuštam nikome da mi kaže drugačije. Također, imam pravo kritizirati ono što u njima ne valja. Ja nisam birala gdje ću se roditi, koje ću nacionalnosti ili rase biti. Nitko od nas nije imao taj izbor. Samom činjenicom da volim svoje, ne znači da mrzim nešto što je tuđe. Ne, nisam jalna, ni zavidna. Ako mi je drago zbog nečega ili nekoga s ovih prostora, to ne znači da želim zlo nekom drugome.

Ljudima je lakše identificirati se s uspjehom nekoga iz njegovog kraja. Možda su tričave stvari kao što je uspjeh reprezentacije ili lokalnog kluba u nekom sportu. Ali, ako nekog to veseli, tko si ti da mu braniš da se raduje?!

Možda ovo govorim iz perspektive jedne Balkanke, ali samo određenim nacijama se brani pravo na patriotizam. Što je najgore, ljudi iz tih nacija prednjače u spočitavanju tog patriotizma svojim sunarodnjacima. Zašto se neki Nijemac ne bi smio radovati kad njegova zemlja postane svjetski prvak, a istovremeno jedan Norvežanin ima puno pravo na takvu vrstu veselja? Nijemac u svojim dvadesetima ili tridesetima nije gradio konc-logore. Ako je netko Arap, ne znači da je terorist, šovinist i štagod. Ljudi ne postaju lošima zbog svojeg nacionalnog identiteta. Možemo ovo primijeniti i na rodne identitete, nisu muškarci šovinisti, niti žene sponzoruše samim time što su rođeni kao muškarci, odnosno žene. Djeca nisu kriva za "grijehe" svojih roditelja. Norvežanima, koji su trpali djecu rođenu u logorima od majki Norvežanki i očeva nacista u umobolnice, nitko ne brani da budu ponosni Norvežani. Nitko ne spočitava ni Britancima, ni Francuzima takvo što, makar su porobili i pokrali pola svijeta svojedobno. Ali, ako jedan Hrvat se razveseli nečemu lijepome, dobrome ili pozitivnome što je odavde, hrpetina ljudi će ga proglasiti ustašom. Ako se neki Srbin razveseli nečem svome, on mora biti četnik.

Iskreno, baš me briga što ću sad biti prosta. Ali ODJEBITE više s ustašama, komunistima, četnicima i inim sranjima. Boli me kurac šta ti je bio ćaća ili djed ako si ti normalna osoba. Šta tebe jebeno briga šta je bio moj ćaća ili djed? Jebeni političari nas godinama svađaju oko sranja dok svi redom kradu zemlju i rade kojekakve malverzacije. I mi se još uvijek palimo na jeftine fore. One koji samo vole svoje, a ne mrze tuđe trpamo u isti koš sa seronjama koji će zagorčavat nekom život jer je drugačiji. Kako ne shvaćate da dok se pecate na ta sranja, vi ispadate kreteni?

Nekoliko puta sam bila u raznim društvima dok se vodio razgovor o pretcima. Svi su se hvalili babama Talijankama, šukuntetkama Švabicama, djedovima Mađarima, ovima, onima... Ja sam u tim razgovorima rekla da koliko znam, a mislim da mogu pratiti liniju stoljećima unazad, nemam nikakvih osim hrvatskih korijena. I nakon nekakve takve moje izjave, ljudi bi ili samo prešutili i nastavili razgovarati o onima koji imaju kul, egzotične pretke ili oni koji me ne poznaju dobro bi me pogledali s nekakvim polugađenjem.

Dok nosite majicu s američkom zastavom, na torbici imate Union Jack, a na nogama japanke u bojama Brazila, prestanite meni srati ako istaknem nešto hrvatsko tu i tamo. Kako ne kužite da ste vi retardirani dok pišete hvalospjeve svemu što je tuđe, a s gnušanjem gledate na sve što je domaće?!

Također, dragi Srbi, Bošnjaci, Bosanci, Slovenci, tko god da ovo čita, svi ste mi vi dragi jednako kao i Hrvati ako ste normalni ljudi. Dragi ste mi ako ste Istrani, Dalmatinci, Slavonci, Zagorci, nacionalne manjine, svejedno. Slobodno budite sretni kad se nešto lijepo dogodi vama ili vašem narodu, razvijte svoje zastave, slavite svoje blagdane. Ne dopustite da vam maloumni seronje kvare veselje i brane običaje. Nacionalni i rodni identitet nije nešto čega bi ikoga trebalo biti sram. On nas ne određuje kao dobre ili loše ljude.

Živili!

- Vaša 3.14

P.S. Za one koji su se našli uvrijeđeni evo jedne domoljubne da ih raspizdi još više:

P.P.S. Ovaj post nema veze s hrvatskom političkom scenom jer se meni gade i lijevi i desni i centralni i smatram da su svi oni govna. I to najgora vrsta govana koja pod krinkom ili kvazi tolerancije ili kvazi domoljublja čini veleizdaju.

Koliko ste spremni pomoći poznatim ili nepoznatim ljudima?

Ljetos sam na forumu čitala tada prilično popularnu temu o tome koliko smo spremni pomoći poznatima, polupoznatima i nepoznatim ljudima. Čini mi se da tu postoji nekoliko grupa ljudi - oni koji su po defaultu skeptični prema svima i ne pomažu nikome, oni koji pomažu samo bliskim ljudima, oni koji će pomoći praktički bilo kome ako je u njihovoj moći i oni koji jednostavno ne znaju reći ne i pomoći će bilo kome tko ih pita, čak i ako to znači da će na taj način naštetiti sebi ili se dovesti u neugodnu situaciju.

Izvor

Osobno sam kombinacija tih grupa - već sam oguglala na svakodnevne upite "dajkojukunubogteblagoslovio", ali zato često uplaćujem novce u humanitarne svrhe direktno ljudima ili životinjama kojima je potrebno i doniram odjeću i hranu. To bi me stavilo u neki prosjek, vjerujem da puno ljudi funkcionira na taj način. No, ljetos sam se dovela u situaciju gdje je moja volja da pomognem bližnjem iznenadila čak i mene jer sam se dovela u meni osobno neugodnu i potencijalno opasnu priču koju sam svojedobno objavila i na temi na forumu koju sam spomenula na početku posta. Što se dogodilo? Čitajte dalje i saznat ćete! :)

MEOW U EPIZODI: "DONESI ŠTRIK!"

Ljetni dan, predvečer. Parkirala sam auto na parkingu blizu moje zgrade pored kojeg često sjedi nepokretna žena u invalidskim kolicima i uživa na suncu. Ponekad smo muž i ja znali proći pored nje, ona bi nas pozdravila kao i mi nju.

Međutim, tada sam bila sama i nakon što sam je pozdravila, pozvala me i pitala mogu li je odgurati doma. Imala sam po sebi povješane 2 torbe (1 s laptopom) i 2 vrećice, ali je rekla da je blizu pa sam pristala bez da sam odložila stvari u auto jer sam mislila da će ta cijela aktivnost trajati maksimalno 10 minuta. Moram naglasiti da sam jako osjetljiva na mirise, a čim sam joj prišla blizu, osjetila sam da se jako dugo nije oprala, ali sam to pregrmila (rekoh, nije žena kriva) i počela je gurati. Ona je cijelo vrijeme nešto nepovezano pričala, među ostalim sam skužila da očito često tako zaustavlja žene i traži da je odvedu doma. Mislila sam da će to završiti tako da je odvezem do njenog dvorišta i da će je tamo netko preuzeti. Greška! Trebalo mi je biti sumnjivo čim sam je pitala s kime živi, a ona mi je odgovorila: "S Bogom."

Izvor

Kuća je bila ruševna straćara, činilo mi se da se radi o romskoj obitelji (nemam inače ništa protiv njih), a kroz prozor sam vidjela da je unutra je neki muškarac koji nije htio izaći. Žena je tada već počela zapovjednim tonom govoriti da je odguram u kuću po strašno strmoj rampi - to je bilo nešto najteže što sam u životu osjetila u smislu napora, a bila me frka jer imam kilu, no na vrhu rampe nije bilo povratka, bilo je ili "guraj" ili "strmopizdi se dolje skupa s njom i kolicima". Još mi je rekla "sve se može kad se hoće" na moj komentar da zbilja to ne smijem raditi zbog kile.

Umjesto da tu podvučem crtu i pozdravim je, jer u kući je očito bio netko i nije bilo imalo svjetla (rekla je da nema svjetla uopće iako je bilo struje jer je taj netko gledao tekmu, a u njenoj je sobi radio bio pojačan do maksimuma), plus nisam imala pojma kakvi su to ljudi i što će se dogoditi, moja glupa narav koja me tjera da pomažem ljudima i ne znam reći ne, natjerala me da uđem u tu veoma smrdljivu i zapuštenu kuću. No to nije sve! Dala sam se nagovoriti (to jest, poslušati zapovijed) da joj raspremim krevet, skinem je (bila je gola ispod!), ponovno obučem, skinem cipele i čarape (rekla je da će joj odrezati nogu zbog loše cirkulacije ako to ne napravim) i premjestim je u krevet.

Izvor

Ne zvuči vam tako strašno?

Usred cijele te akcije se pojavio neki tip koji je smrdio na alkohol i nije djelovao kao da je baš svoj, svjetlio je s upaljačem dok sam je skidala i još su se pritom svađali. Tip me prvo uplašio jer se odjednom pojavio s upaljačem kojim je svijetlio meni iza leđa u trenutku dok sam tražila njenu spavaćicu. U tom trenutku ga je ona pogledala i viknula: "Odmah mi donesi štrik!"

Izvor

Tu sam se već usrala da će me opljačkati/zatočiti i/ili objesiti i odmah sam se sjetila filma "Brda imaju oči" jer je tip izgledao baš kao ovaj na fotki iz tog filma.

Izvor

Uglavnom, ispalo je da je štrik uzeo za neku Džermanu koja je tek rodila, a žena je vikala da hoće štrik odmah natrag i da neće ona uzdržavati Džermanino dijete (ostatak sam blokirala, valjda od šoka). Jedva me na kraju pustila da odem. Izašla sam tresući se od straha i napora, znojna, potpuno crnih ruku od prljavštine.

Od tada izbjegavam taj parking ako sam sama, a svi kojima sam ispričala tu priču su mi rekli da nisam normalna. :)




Što biste vi napravili na mom mjestu? Jeste li ikada bili u neugodnoj situaciji jer ste htjeli nekome pomoći? Koje su vaše granice kod pomaganja drugima?

- Meow -

Zverkine kronike: Internetska muda (S02E02)

Izvor: Twitter

Jedna od pojava (da ne kažem pošasti) modernog doba su i internetska muda. Najčešće se manifestiraju pisanjem hejterskih komentara na portalima, forumima i društvenim mrežama. Smatram da većina ljudi koja takve komentare piše, isto ne bi rekli uživo. Možda bi uputili bijesni pogled. Ili govorili iza leđa.

Situacija u RL
Doktorska čekaonica. Osoba koja je posljednja predala papire, pokušava se progurati preko reda, i preko veze (maloprije je vodila ugodne razgovore naroda slovinskoga sa gospojom medicinskom sestrom). Naravno, ima samo jedno pitanje za pitati doktora.
Reakcija: svih 15ak ljudi, raširenih gnjevnih nosnica poput Damira Markovine (evo ti link, da ne guglaš), kolutaju očima.

Situacija na netu
Ella Dvornik napiše kolumnu.
Reakcija: kurvo, sponzorušo, izvlačiš se na tatinu slavu!

Prva situacija jedna je od onih koje bi i Ivu Josipovića transformirale u Zdravka Mamića, a druga je jedna od onih ''ne zanima me'' ili ''zanima me''. Zašto se ljudi na netu pjene oko stvari za koje ih kao boli kurac poput Big brothera, selebritija, kolumni, a uživo, u situacijama koje su totalno iritantne, često čkome kao ženski spolni organi? Internetska muda, zato.

Bilo bi zabavno postaviti ljudima na ulici pitanje što misle što su internetska muda. Brijem da bi odgovori nadmašili famozni ''analni otvor'' (link).

- Zverka