Gledajući što ljudi traže kad nalete na naš blog, zaključile smo da ono što volite su gole Hrvatice i milijun nijansi sive. S obzirom da se neka druga Čka specijalizirala za prvu temu, ja vam donosim onu drugu.
Tu je za vas loš prijevod 50 nijansi sive, namjenjen onima koji ne znaju engleski i preskupa im je knjiga na hrvatskom ili ih je sram kupiti ju (history nije teško obrisati, pa nitko neće znati što ste čitali)!
Za vas koji ne znate čitati, tu su gifovi i statične slikice.
(prva dva dijela su objavljena na forum.hr-u)
Prvi dio
Evo me ogledavam se u ogledalo. Dovraga i moja kosa, ovakva neposlušna, i bestraga Kato Kavanić jer se tu praviš bolesna i maltretiraš me da odradim tvoj posao! Umjesto da učim, ja se tu pokušavam češljat češljem. Kolutam očima

Kata je moja cimerica koja je pametna, lijepa, super, svi ju vole, i koja se baš danas odlučila razbolit.

I tako se ja vozam, stišćem papučicu gasa, dođem do najmodernije i supervisoke zgrade koja je sjedište Sivo d.d.-a. Naprosto me isprepadala ta super zgrada svojom čeličnom konstrukcijom, stakloćom i modernošću. Jedva sam ušla kroz ulazna vlata. A kad tamo, same mršave plavuše rade.

"Ja sam Anastazija Čelik i ja sam došla," kažem jednoj od plavuša.
"Dobro. Ispričajte me na sekundu," kaže plavuša i podigne jednu obrvu.
Plavuša se vraća i daje mi iskaznicu na kojoj piše POSJETITELJ. Ja sam frknula kad sam to pročitala jer sam glavni ženski lik i moram bar jednom frknuti po poglavlju.
Sada me preuzima druga plavuša. Hodam za njom. Stanemo. Kaže mi: "Pričekajte." Ja za to vrijeme razgledavam zgradu (vau, pa sav najmještaj je od prave kože!), gledam kroz prozore kroz koje vidim cijeli Seattle. Kad se vratila na tri stranice raspravljamo što li ću popit dok čekam.
Napokon ulazim u njegov ured i ni manje ni više spotaknem se i padnem ničice na njegov uredski tapison. Oh sramote! Dovraga i bestraga moje dvije lijeve noge! Bože jesam trapava! Kako li ću sada pogledati ga u oči?!? Moram se očeličiti da bih ustala! Sveta kravo - kako li je samo mlad!
"Gospođice Kavanić..." počMe on, pruži mi svoju dugoprstu ruku i podigne me njome s poda k'o da sam laka poput perca. Gospodin Sivić je baš visok, i odjeven je u novo elegantno, sivo odjelo koje mu pristaje k'o saliveno. Sveta kravo - sive su mu i oči!


Nakon početne zbunjenosti svim tim prekrasnim sivilom objasnim mu kako ja nisam Kata Kavanić

"Gospodine Siviću, jeste li vi gej," pročitam pitanje.
"Ne Anastazija, nisam," kaže on.
Onda mi nudi stažiranje u njegovoj firmi i kaže kako ćemo se vidjeti opet.
Bježim glavom bez obzira
