četvrtak, 5. rujna 2013.

Crumble od šljiva

I tako, već rujan.
I već me pere neka kasnoljetna tuga, ne zbog toga jer je ljeto na izdisaju (to me zapravo jako veseli, jer jesen obožavam), ali nešto me muči, neki veltšmerc (weltschmertz), rekla bih.
Da, moj veltšmerc opet uzima maha, dovoljno je da izađem među ljude, otvorim novine, poslušam vijesti ili porazgovaram i prokopam malo dublje s svojim prijateljima i eto ga, opet se prikrade meni i gnjavi me svojim prisustvom danima, tjednima..
Ovaj put okidač je bila prijateljica koja mi se neki dan javila da mi kaže da je odselila u Njemačku s mužem i sinom, jer unatoč golemom trudu i želji, nisu mogli više ostati u zemlji na rubu, morali su preživjeti.
E na to se nedovezala još milijun i jedna stvar oko mene.
Znam, sve ovo zvuči prilično patetično, ali čitav život je zapravo patetičan, skoro pa festival patetike, i to one jeftine i predvidljive, ukalupljene.
I gdje je tu ta famozna sreća i to zadovoljstvo, jel se automatski pronalazi iskakanjem iz tog standardnog životnog kalupa ako čovjek ima hrabrosti ili je bit u slijepom slijeđenju pravila koje nam društvo diktira i nameće kao jedino prihvatljiva?
Ja ne mogu niti jedno niti drugo, čini mi se, još sam između i lomim se, još grebem po tom kalupu i tražim nešto, ne znam što, još provirujem iznad kalupa u to nedokučivo, ali nemam te hrabrosti da ga preskočim, uostalom ništa mi ne garantira da je izvan kalupa bolje, sretnije...
Ipak je to isti svijet, ista kugla, u kalupu i izvan njega, možda je jedino razumno rješenje  upravo ovo   na kojem godinama i radim, ta izgradnja mog malenog svijeta unutar ovog velikog, strašnog, iz dana u dan sve nakaradnijeg i beznadežnijeg.
Ali uzalud mi gradnja tog mog privatnog svijeta s čak čvrstim temeljima kad ne mogu ga ograditi s dovoljno visokom i neprobojnom ogradom koja bi me štitila od neželjenih tuga,prizora i informacija.
Znači, opet neki nedostatak.
Znači, opet ja razbijam glavu oko stvari koje me se direktno ne tiču i plačem nečije  tuđe suze.
Vjerojatno ovo i nije veltšmerc, prije da je ovo nešto kao "glupa si i nemaš pametnijeg posla ni većih problema".
Ali opet dođe na isto, a ja ne znam kako protiv toga.
Oprostite na mom blebetanju, budite sretni što sam vas poštedjela i izbrisala veći dio teksta, blog je ipak neka vrsta osobnog dnevnika, pa mi i nije za zamjeriti.

Ako ništa drugo pokušati ću vam se iskupiti receptom za jedan jednostavni ali preukusni desert.

Ali prije recepta, s vama dijelim i svoju novu pjesmu, malo je previše "ženskasta" i još više patetična, ali uvijek može i gore, npr da mi je ukrade Vjekoslava Huljić i napravi novi hit za Rozgu pod nazivom Lastavice.
E onda bi se morala samozapaliti od muke.



ZAVOLI ME - Ana M.

Poslati ću lastavice po tebe,
ne prijetim ti, samo kažem
otvoriti ću prozore i svoja njedra
pa neka izlete, neka te traže
tvoje crne kćeri
rođene iz moje tame.

Domaglit će s jesenjim jutrom,
ugnjezdit će se u tvom lijevom oku
nećeš ni primjetiti kada ti razlome srce
svojim repovima na male oblutke
ni kada te zažuljaju prve suze,
ta otkrhnuta nedonoščad moje tuge.

Raširenih zjenica hodat ćeš svijetom
namignut ćeš svakoj prolaznici s sjenom nalik  mojoj,
prstima prebirat ćeš tuđa drhtava zapešća i ramena
u potrazi za kožom i kosom ovom.

Shvati,
zar nije pametnije da zavoliš me sam,
onako kako umiješ i znaš,
nježno u kanjonima čudesno zelene Drine,
među jesetrama i riječnim rakovima u mulju nakon duge zime,
preko goropadnih klisura Tare
pa sve do ovršja bukvi u podnožju Kremenske doline.
A i dalje.

Govorim ti,
zapravo šapćem,
ovo je posljednji put da trošim riječi na te,
zavoli me sam
isperi me kao šljunak tople kiše,
izvezi me kao paprati starovlaške planine,
u korijenje, u stabla, u krošnje neslućene visine,
pa zaspi da uđem ti u san,
da uz uzglavlje sazviježđa iskuješ moje ime.

Zapamti,
čekati ću te još koji dan
a onda šaljem lastavice,
pomiri se s time!

Kažem ti, tražit će te
onako bijesne, blještave i neba željne,
ne lažem ti, naći će te
sav moj bol adresiran je na tebe.

I čuvaj se,
ne daj da zavolim te prije nego ti zavoliš mene,
jer na svijetu ne postoji ništa razornije od ljubavi nesretne žene.



E sad recept, toliko je lagan za pripremu da me je i malo sram me pisati ga, ali je i neodoljivo ukusan i brz, može se pripremati s bilo kojom vrstom voća ili kombinacijom nekoliko vrsta, ja osobno pored ovog od šljiva obožavam i crumble od jabuka ili krušaka, s tim ao koristite voće koje i inače sadrži više šećera u sebi, poput kruški,smanjite količinu šećera kojim posipate voće.
Crumble prija i topao i hladan, ali ja ga uglavnom serviram toplog uz sladoled od vanilije.
Namirnice za ovaj desert uglavnom uvijek imate u kuhinji, zato je savršen za nenadane goste,  kad imate manjak vremena, živaca ili novaca, a želite nešto domaće i slatko, te naravno kao comfort food (obratiti pažnju na moje blebetanje iznad).



CRUMBLE OD ŠLJIVA


200 gr brašna
100 gr šećera
100 gr zobenih pahuljica
100 gr maslaca
pola žličice soli
1 naribana korica limuna
1 žličica cimeta u prahu

Sve navedene sastojke staviti u posudu i lagano rukama izmiješati tj izmrviti tako da nastanu male mrvice.

1kg zrelih šljiva
4-5 žlica šećera ( ja koristim smeđi šećer )
100 gr grubo mljevenih lješnjaka (oraha, badema...)


Posudu ili pleh u kojoj ćete peći crumble premazati maslacem.
Šljive oprati, prepolovti i očistiti od koštica te ih poslagati u posudu za pečenje.
Šećer i lješnjake pomiješati te ravnomjerno posuti preko šljiva, a zatim tako pripremljene šljive posuti pripremljenim mrvicama.
Mrvice lijepo rasporedite po šljivama i potrudite se da nema praznih mjesta, kako sok prilikom pečenja ne bi iscurio van.

Crumble peći na 200 stupnjeva oko 30 minuta.
Gotov je kad se zapeče i dobije zlatnožutu bojute naravno, kad vam se kuhinja ispuni mirisom cimeta i šljiva.





Dobar tek!
Mica Kuharica



Broj komentara: 5:

  1. Mico, ti si meni legenda. :) Razumin tvoje osjećaje, jer također često imam svoje misli o bitku, smislu i vrlo često, a mogu reć i svakodnevno, plačem tuđe suze... A kad upadnem u takvo stanje, onda ga zovem "tuž". A šta ćeš, bolje da si osjećajna, nego da si glupa sirovina!
    Nego, htjedoh reći da nisam probala crumble od šljiva, ali od jabuka OBOŽAVAM, a najdraži mi je vruć. I da, ovo je toliko sramotno jednostavan recept, ali prejebeno genijalan.
    :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Poezija i kolači, gdje ćeš bolje. I suza u oku! :grli:

    OdgovoriIzbriši
  3. Obožavam crumble.Dosad sam ga pravila s višnjama,trešnjama,marelicama,breskvama,malinama,jabukama,kruškama.Danas ga prvi put radim sa šljivama i smokvama.

    OdgovoriIzbriši
  4. Uh, izgleda jako dobro! Mislim da će se ovo naći na meniju, možda već sutra!

    OdgovoriIzbriši