O domoljublju...

Ova čka je grumpy. Zašto? Jer mi je već pun kufer (ne samo figurativno, doslovno mi je pun kufer onim manjim kuferima) onih koji govore da bih se trebala ja ili svi mi skupa trebali sramiti svog nacionalnog, regionalnog, rodnog ili bilo kakvog drugog, trenutačno nepopularnog, identiteta.

Mene jebeno nije sram niti će ikada biti zato što sam Hrvatica! Također me nije sram ni što sam po roditeljima Hercegovka. Nije me sram ni što sam rođena u Bosni.

Nakon ovih izjava mislim da dugujem objašnjenje o čemu je ovaj post. Već godinama u meni lagano tinja frustracija svaki put kad pročitam da je netko za koga osobno znam da nije nacionalist niti ikakav ksenofob, proglašen takvim samo zato što se razveseli nečim dobrim što dolazi iz ove zemlje.

Za one koji ne znaju ili tvrde da znaju, a očigledno nisu u stanju razlikovati jedno i drugo, evo i definicija (izvor je hjp):

Ja imam dvije domovine, volim ih obje i imam ih pravo voljeti. I više ne dopuštam nikome da mi kaže drugačije. Također, imam pravo kritizirati ono što u njima ne valja. Ja nisam birala gdje ću se roditi, koje ću nacionalnosti ili rase biti. Nitko od nas nije imao taj izbor. Samom činjenicom da volim svoje, ne znači da mrzim nešto što je tuđe. Ne, nisam jalna, ni zavidna. Ako mi je drago zbog nečega ili nekoga s ovih prostora, to ne znači da želim zlo nekom drugome.

Ljudima je lakše identificirati se s uspjehom nekoga iz njegovog kraja. Možda su tričave stvari kao što je uspjeh reprezentacije ili lokalnog kluba u nekom sportu. Ali, ako nekog to veseli, tko si ti da mu braniš da se raduje?!

Možda ovo govorim iz perspektive jedne Balkanke, ali samo određenim nacijama se brani pravo na patriotizam. Što je najgore, ljudi iz tih nacija prednjače u spočitavanju tog patriotizma svojim sunarodnjacima. Zašto se neki Nijemac ne bi smio radovati kad njegova zemlja postane svjetski prvak, a istovremeno jedan Norvežanin ima puno pravo na takvu vrstu veselja? Nijemac u svojim dvadesetima ili tridesetima nije gradio konc-logore. Ako je netko Arap, ne znači da je terorist, šovinist i štagod. Ljudi ne postaju lošima zbog svojeg nacionalnog identiteta. Možemo ovo primijeniti i na rodne identitete, nisu muškarci šovinisti, niti žene sponzoruše samim time što su rođeni kao muškarci, odnosno žene. Djeca nisu kriva za "grijehe" svojih roditelja. Norvežanima, koji su trpali djecu rođenu u logorima od majki Norvežanki i očeva nacista u umobolnice, nitko ne brani da budu ponosni Norvežani. Nitko ne spočitava ni Britancima, ni Francuzima takvo što, makar su porobili i pokrali pola svijeta svojedobno. Ali, ako jedan Hrvat se razveseli nečemu lijepome, dobrome ili pozitivnome što je odavde, hrpetina ljudi će ga proglasiti ustašom. Ako se neki Srbin razveseli nečem svome, on mora biti četnik.

Iskreno, baš me briga što ću sad biti prosta. Ali ODJEBITE više s ustašama, komunistima, četnicima i inim sranjima. Boli me kurac šta ti je bio ćaća ili djed ako si ti normalna osoba. Šta tebe jebeno briga šta je bio moj ćaća ili djed? Jebeni političari nas godinama svađaju oko sranja dok svi redom kradu zemlju i rade kojekakve malverzacije. I mi se još uvijek palimo na jeftine fore. One koji samo vole svoje, a ne mrze tuđe trpamo u isti koš sa seronjama koji će zagorčavat nekom život jer je drugačiji. Kako ne shvaćate da dok se pecate na ta sranja, vi ispadate kreteni?

Nekoliko puta sam bila u raznim društvima dok se vodio razgovor o pretcima. Svi su se hvalili babama Talijankama, šukuntetkama Švabicama, djedovima Mađarima, ovima, onima... Ja sam u tim razgovorima rekla da koliko znam, a mislim da mogu pratiti liniju stoljećima unazad, nemam nikakvih osim hrvatskih korijena. I nakon nekakve takve moje izjave, ljudi bi ili samo prešutili i nastavili razgovarati o onima koji imaju kul, egzotične pretke ili oni koji me ne poznaju dobro bi me pogledali s nekakvim polugađenjem.

Dok nosite majicu s američkom zastavom, na torbici imate Union Jack, a na nogama japanke u bojama Brazila, prestanite meni srati ako istaknem nešto hrvatsko tu i tamo. Kako ne kužite da ste vi retardirani dok pišete hvalospjeve svemu što je tuđe, a s gnušanjem gledate na sve što je domaće?!

Također, dragi Srbi, Bošnjaci, Bosanci, Slovenci, tko god da ovo čita, svi ste mi vi dragi jednako kao i Hrvati ako ste normalni ljudi. Dragi ste mi ako ste Istrani, Dalmatinci, Slavonci, Zagorci, nacionalne manjine, svejedno. Slobodno budite sretni kad se nešto lijepo dogodi vama ili vašem narodu, razvijte svoje zastave, slavite svoje blagdane. Ne dopustite da vam maloumni seronje kvare veselje i brane običaje. Nacionalni i rodni identitet nije nešto čega bi ikoga trebalo biti sram. On nas ne određuje kao dobre ili loše ljude.

Živili!

- Vaša 3.14

P.S. Za one koji su se našli uvrijeđeni evo jedne domoljubne da ih raspizdi još više:

P.P.S. Ovaj post nema veze s hrvatskom političkom scenom jer se meni gade i lijevi i desni i centralni i smatram da su svi oni govna. I to najgora vrsta govana koja pod krinkom ili kvazi tolerancije ili kvazi domoljublja čini veleizdaju.