Pages

srijeda, 5. studenoga 2014.

Zašto ljudski život ima cijenu?

Svaki put kad se skuplja novac za neko novo bolesno dijete koje se ne može liječiti ovdje, zapitam se ovo pitanje. Svijet je pun bolesne djece i bolesnih ljudi, i dok je nekoć vrijedila prirodna selekcija, danas ipak imamo bolje mogućnosti barem olakšati život teško bolesnim osobama, a neke od njih i potpuno izliječiti.


U našoj zemlji, a i zemljama u regiji, svako malo se skuplja novac za neku bolesnu osobu, jer naši vlastodršci su očito zakazali. Ali, mi kakvi god da jadni i siromašni jesmo, možemo biti sretni. Na ovim područjima ljudi su barem u stanju saznati gdje postoji šansa za ozdravljenje i onda uz dobra srca malih, običnih ljudi (to se samo tako kaže, ja mislim da svi vi koji pomažete ste veliki, fantastični i specijalni) barem se možemo nadati. Zamislite samo da ste rođeni negdje u Africi.

No sad dolazimo do bitnih pitanja: Zašto uopće ljudski život ima neku cijenu? Zar ne bi svaki trebao biti vrijedan, ali i nemjerljiv novcem?! Kako netko uopće ima duše pogledati roditelja u oči i reći: "Postoji šansa da vaše dijete ozdravi, ali ako nam uplatite milijun kuna."?
Jasno mi je da su neka liječenja skupa. Za pojedine preglede potrebno je koristiti skupocjenu opremu. Također, doktore i svo medicinsko osoblje treba adekvatno novčano nagraditi za njihov trud...

Ali, kako je moguće da jedan tretman košta milijune?!
Možete me nazvati glupom, lakovjernom, štagod, ali jebemusve ako teoretičari zavjera nisu u pravu. Farmaceutske industrije su zle. Ne, nije ok da lijek ne košta jednako u cijelom svijetu. Nije ok da postoje razlike u istom lijeku ovisno o tržištu na koje se plasiraju i definitivno nije ok ne isporučivati lijek zbog političkih razloga.


Jeste li uopće znali da recimo zemlje pod sankcijama često ne dobivaju lijekove? Gdje je tu ikakva humanost?! Kako nas nije sramota sve skupa odrediti sankcije zemlji gdje onda ispaštaju nedužni ljudi. Jedna takva zemlja je Iran. Prošle godine čitala sam članak mlade iransko-američke novinarke koja je došla u posjet rodbini u Teheran i tamo pokušala kupiti kontracepcijske pilule. Ušla je u više različitih apoteka i od pilula koje se prodaju svuda po svijetu uspjela naći samo Yasmin, a svi znamo koliko se frke diglo oko Yasmina. Kada je pitala zašto je nemoguće naći pilule koje se prodaju na Zapadu dobila je odgovor - zbog sankcija. I još su joj rekli da su ove pilule tek dobili, da u zadnje vrijeme rijetko dobivaju lijekove te da ona može biti sretna, jer bolesnici s rakom ili multiple sklerozom nemaju nikakvog izbora osim pokušati nabaviti lijekove na crnom tržištu.
(cijeli taj članak možete pročitati ovdje (klik!))

Sada vidimo i na primjeru oboljelih od ebole koliko malo vrijedi ljudski život (odnosno bolje rečeno, koliko je skupo poželjeti ostati živ). U SADu liječenje jedne takve osobe košta oko pola milijuna dolara. To je više od tri milijuna kuna. I što se onda događa? Bogate zemlje dovoze svoje državljane kući i tamo ih liječe. A koga je uopće briga za bijednu Afriku? Ok, neke zemlje jesu donirale milijune, ali to i dalje nije dovoljno. I ono najbitnije - To nije fer. Nije fer dok god vojni proračuni zemalja iznose puste milijarde.
Ok, možemo reći kako je ebola ipak poprilično neizlječiva, ali što je s lječivim bolestima? Zar je netko manje čovjek jer se rodio npr. u Čadu umjesto u Švicarskoj?!

Ja sama sam bolesna već pola godine i ovo je druga duža bolest s kojom se u svojih 29 godina života borim. I ono što vam svakako mogu potvrditi je da je izreka "zdrav bolesnom ne vjeruje," apsolutna istina. Dok sam ne oboliš ili dok ti netko vrlo blizak ne razboli se, ne znamo koliko to može biti grozno. Fizičke bolesti uzimaju i svoj danak i na psihi te utječu na više ljudi od samog bolesnika.

Moje bolesti, nasreću, nisu smrtonosne (barem zasad tako ne djeluju), ali da živim u nekoj bjednijoj zemlji dosad bi bila dva metra pod zemljom zasigurno!

Nego, okanimo se mi bolesti. Što je s gladnima, što je s onima bez doma, što je s onima koji nemaju mogućnosti ići u školu?

Tvrditi da nas ionako ima previše na planetu je laž. Postoji dovoljno resursa za sve. Problem je što se neke pohlepe nikako ne mogu utažiti. Nedavno sam pročitala fantastičnu izreku: "Nije problem nahraniti siromašne u svijetu, nego nahraniti bogate!"
Kad bi zalihe hrane se pravedno rasporedile, svi bi bili siti.

MIT je napravio prototipove kuća koje je moguće izgraditi za 1000 dolara. Pa čak da su i nešto skuplje, ovakve jednostavne kuće riješile bi problem svjetskih beskućnika.
Zašto nije svjetski prioritet razviti ovakve domove za onaj najsiromašniji sloj?

Također prioritet bi trebao biti izgraditi škole i omogućiti svima besplatno školovanje.
Obrazovano stanovništvo lakše će naći posao te kasnije i samo sebi izgraditi dom i pobrinuti se za hranu.

Nažalost, dok se vlastodršci i onih najbogatijih 1 % ne razviju savjest, od ovoga teško da će se išta dogoditi. Njima je bitno da oni imaju prekonekoliko kuća, jahte, hrane za omanje selo... I njima je bitno da oni budu u povlaštenom položaju, da su iznad ostalih. Zato stvari u ruke moramo uzeti mi Veliki, Fenomenalni ljudi! Moramo reći da nam je dosta. Jer nam je dosta. Dosta nam je gledati bijedu, dosta nam je gledati bolesne, dosta nam je gledati gladne, dosta nam je!

Svaka osoba na ovom svijetu zaslužuje dom, hranu, čistu vodu, školovanje i zdravstvo! I na kompromise ne pristajemo!


A dok svi kolektivno ne ustanemo na noge i počnemo se boriti za svoja prava (jer ovo bi uistinu trebala biti osnovna prava baš svakog čovjeka na ovome svijetu), i dalje možemo nešto činiti. Možemo pomoći onima koji se moraju liječiti u inozemstvu donacijama.
Ako nemamo novaca, možemo pomoći starijem, nemoćnom susjedu s kupovinom namirnica u dućanu.
Također, možemo volontirati u pučkim kuhinjama. Vjerujte mi, tamo su izrazito zahvalni kad im bilo tko dođe dva sata pomoći glumiti krumpire.
Uskoro će i božićno vrijeme. Ovaj Božić pokušajte zaobići velike trgovačke lance i kupite poklone npr. pri nekoj udruzi koja prodajom sitnica koje sama izrađuje pomaže one nesretnije od nas. Razne komune također izrađuju i popravljaju stvari, kupnjom njihovih proizvoda pomažemo rehabilitirati u društvo one koji su učinili loše odabire u životu, jer i oni su ljudi! Podržimo manje, domaće proizvođače. Njihove cijene izrade su veće, njihovi porezi su veći, pa samim time i njihovi proizvodi su skuplji. Ali bez svakog takvog tko sam proizvodi u ovoj državi ne bi bilo ni ono bijedno "s" koje nam je preostalo od socijalne države.
Mnogi kažu kako lajkovi ne spašavaju živote, ali ako vidite da ljudi na facebooku mole za pomoć, a vi niste u mogućnosti im pomoći, onda lajkajte to i podijelite nek i vaši prijatelji vide. Možda upravo tim činom i spojite osobu koja može pomoći s onom unesrećenom. Ponekad ljudi trebaju pomoć i oko nematerijalnih stvari, npr. kod slučajeva nestalih osoba ili ljubimaca.

Budite dobri, volite jedni druge i pomozite koliko god možete svojim bližnjima i daljnjima!

Svi prijedlozi kako poboljšati svijet, pa makar sitnicom, su više nego dobrodošli u komentarima!

Također, ako znate nekoga kome treba pomoći, ostavite potrebne podatke ili nekakav link  u komentaru. Što više dijelimo ovakve informacije, lakše će pomoć doći onima kojima je potrebna.

- 3,14

1 komentar:

  1. Pičić, apsolutno se slažem. Ne mogu razumit da ljudski život ima cijenu, isto kao šta ne mogu razumit da ljudi ratuju i ubijaju nedužne.
    Nadam se da ćeš brzo ozdravit... Šaljem ti dobre vibre! <3

    OdgovoriIzbriši